Ulazak u EU ovisi o nama

Ulazak u EU ovisi o nama

Obrazovni sustavi širom svijeta, a ne samo u Europi, stalno se mijenjaju i mi moramo i učitelje i roditelje i učenike pripremiti da prijeđu na pristup nezavisnom i kreativnom poučavanju koje će mladima omogućiti usvajanje novih, a tako potrebnih i praktičnih vještina poput komunikacijske i pregovaračke vještine, timskog rada i vještine rješavanja problema

S ministrom za europske integracije Nevenom Mimicom razgovarali smo u povodu pristupanja Hrvatske u pridruženo članstvo Europske unije, najvećem vanjskopolitičkom događaju nakon prijema Hrvatske u Vijeće Europe, čime počinje proces pridruživanja koji će presudno utjecati na hrvatsko društvo, pa tako i na znanost, obrazovanje i kulturu i omogućiti Hrvatskoj da u zauzme pravo mjesto u obitelji nacija kojoj kulturno i povijesno pripada.

Što za Hrvatsku konkretno znači ovaj Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom i njezinim državama članicama?

— Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju započeo je nepovratan i zahtjevan proces približavanja RH Europskoj uniji. Hrvatska je mala zemlja, koja napredak ne može ostvariti bez uključivanja u integracijske procese koji danas dominiraju u Europi i svijetu. Stoga se ovaj proces mora staviti u središte djelovanja svih kreativnih snaga u društvu, a njegova provedba bit će test svima nama jesmo li sposobni za članstvo u EU. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju svakako je jedan od najvažnijih međunarodnih uspjeha hrvatske vanjske politike, jer je to prvi bilateralni sporazum koji se zaključuje između Europske unije i Republike Hrvatske, što je samo po sebi od velikoga povijesnog značaja.

Sporazum daje Hrvatskoj status potencijalnog kandidata za punopravno članstvo u EU i uređuje odnose između Hrvatske i Europske unije u sva tri temeljna stupa EU — Europskoj zajednici i njezinim gospodarskim aspektima, zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te suradnji na području pravosuđa i unutarnjih poslova. Važnost sporazuma kojim se uspostavljaju pravni i ugovorni odnosi s Europskom unijom to je veća jer to nije samo prvi formalni korak u institucionaliziranju odnosa s EU, nego on označava i početak priprema Hrvatske za punopravno članstvo u EU, što je naš prioritetni politički cilj. Što se tiče vanjske politike, osnovno obilježje razdoblja od dolaska današnje vladajuće koalicije na vlast jest brz napredak u odnosima s Europskom unijom. Vlada je pokazala i dokazala da je odlučna u uklanjanju problema i prepreka koje su prethodnih godina dovele do političke izolacije Hrvatske iz glavnih tokova europskih integracija i procesa proširenja EU-a. Ovakav razvoj međusobnih veza i povjerenja dosegnuo je vrhunac na Zagrebačkom sastanku na vrhu u studenome prošle godine, kada su i službeno otvoreni pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Pregovori su završeni u relativno kratku roku od pet mjeseci. Provedba dijela sporazuma koji se odnosi na trgovinu i promet započet će od početka sljedeće godine, a cijeli Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupit će na snagu nakon što ga ratificiraju parlamenti svih zemalja članica EU-a i Hrvatski sabor, što može trajati do dvije godine.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sadrži sve elemente takozvanih europskih sporazuma, kojima se status zemalja pridruženih članica proširuje na zemlje u tranziciji, odnosno današnje kandidate za pristupanje u EU. Poglavlja sporazuma uključuju, primjerice, slobodno kretanje dobara, usluga, rada i kapitala, pravo poslovnog nastana, usklađivanje zakonodavstva, suradnju u području pravosuđa i unutarnjih poslova, političku, financijsku i institucionalnu suradnju te opće i završne odredbe. Osim toga, naš sporazum posebno naglašava stabilizacijske i političke elemente, politički dijalog i regionalnu suradnju, što je razumljivo ako se uzme u obzir potreba za postizanjem normalizacije i stabilnosti u tragično nestabilnoj regiji jugoistočne Europe.

Što će Sporazum u kontekstu priprema za ulazak u punopravno članstvo Europske unije značiti i zahtijevati od nas na području: kulture, prosvjete, znanosti, programa za mlade i studente, zaštite okoliša, gospodarstva?

— Što se tiče područja koja ste spomenuli, proces pridruživanja vrlo će brzo prožeti sva područja ne samo gospodarskih nego i društvenih djelatnosti. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s vremenom će, kako Hrvatska bude napredovala ka kandidaturi za punopravno članstvo u EU, bolje povezati hrvatske znanstvenike i istraživače s njihovim kolegama u Europi. Već od prošle godine Hrvatskoj je omogućeno sudjelovanje u programu TEMPUS, suradnje između EU i zemalja srednje i istočne Europe na području visokoškolskog obrazovanja kroz koji se pokreću projekti vezani uz upravljanje sveučilišta i reformu visokog školstva, on omogućuje dodjelu stipendija za razmjene studenata i profesora i sl. Otvorit će se i brojne druge mogućnosti i kanali suradnje koji su dosad, nažalost uglavnom zbog političkih razloga, bili nedostupni hrvatskim znanstvenicima i istraživačima.

Škole i fakulteti daju dobre teorijske temelje, ali većina ne daje dovoljno praktične obuke za konkretne djelatnosti koje studenti vide kao svoju budućnost. Obrazovni sustavi širom svijeta, a ne samo u Europi, stalno se mijenjaju i mi moramo i učitelje i roditelje i učenike pripremiti da prijeđu na pristup nezavisnom i kreativnom poučavanju, koje će mladima omogućiti usvajanje novih, a tako potrebnih i praktičnih vještina poput komunikacijske i pregovaračke vještine, timskog rada i vještine rješavanja problema uz već svima poznate potrebe za učenjem stranih jezika i znanjem rada na računalima. Rješenje koje će to ubrzati jest — uključivanje u europske i međunarodne projekte učenika, a još više učitelja, kako bi umjesto đaka koji upijaju i reproduciraju tuđe znanje stvorili đake koji sami uče i stvaraju. Obrazovanje je dugoročno gledano ključno za razvoj. Stoga se i nastava u nas mora modernizirati i informatizirati te povezati s potrebama tržišta rada, u školama moramo omogućiti pristup Internetu što većem broju učenika i povećati broj računala. Moramo odgajati mlade ljude opremljene poduzetničkim duhom i znanjima potrebnim tržištu rada.

Nadalje, našim mladima otvara se sve više mogućnosti sudjelovanja u radu europskih programa ili aktivnostima nevladinih udruga koje se bave mladima, u ljetnim školama ili u obavljanju stručne prakse u institucijama Europske unije ili njezinim državama članicama. Za umjetnike i djelatnike u kulturi otvorit će se mogućnost ravnopravna sudjelovanja u europskim projektima, koprodukcijama i festivalima. Nevladine udruge moći će se kandidirati u europskim projektima za razvoj svih dijelova društva koje unija financira i sl. U zaštiti okoliša morat ćemo prihvatiti vrlo zahtjevne i skupe europske standarde zaštite, u čemu očekujemo pomoć od strane Unije.

Za hrvatsko gospodarstvo Sporazum znači da će naši industrijski i poljoprivredni proizvodi, uz malen broj iznimaka, i dalje ulaziti na zajedničko tržište EU-a bez carinskih pristojbi, što je trgovinski tretman koji je povoljniji od tretmana koji imaju zemlje kandidati za punopravno članstvo od strane EU-a. S druge strane, Hrvatska postupno otvara tržište za uvoz robe iz EU-a bez carina, gdje će najdulje tranzicijsko razdoblje za najosjetljivije proizvode trajati šest godina. Zaključivanjem SSP-a Hrvatska konačno više nije malo tržište. Odsada će svatko čija je proizvodnja smještena u Hrvatskoj, ili tko dođe u Hrvatsku da bi ovdje proizvodio, moći računati da će se njegovi proizvodi moći prodavati oslobođeni carinskih pristojbi na golemu tržištu EU-a s više od 380 milijuna potrošača, a ne samo na sićušnom hrvatskom tržištu od tek 4,5 milijuna potrošača. Kada tomu pridodamo i činjenicu da SSP ubrzava i omogućuje cijeli niz ugovora o slobodnoj trgovini s drugim europskim zemljama, više od 80 posto hrvatske trgovine s početka sljedeće godine bit će uključeno u sporazume o slobodnoj trgovini.

Ukratko, članstvo u Europskoj uniji znači: otvorene granice, slobodu kretanja i poslovanja na cijelom tržištu Unije, razvoj gospodarstva, napredak znanosti i obrazovanja i usporedo s tim viši životni standard. To prema istraživanju stajališta naših građana prema EU naša javnost zna i očekuje. Sve to ne dolazi besplatno, ulaznica je velik posao koji moramo provesti na jačanju gospodarstva, povećanju učinkovitosti i informatizaciji državne uprave i pravosuđa, usklađivanju i provedbi europskih propisa i dr.

Kako Hrvatska može brže doći do Europske unije?

— Europa i put k njoj počinju u našoj svijesti. U spoznaji da se moramo mijenjati i djelima svakoga pojedinog građana koja iz te spoznaje moraju uslijediti. Sva institucionalna i organizacijska nastojanja Vlade i ostalih institucija bit će uzaludna dok svaki pojedinac ne bude razumio i prihvatio europske vrijednosti u svom svakodnevnom djelovanju.

Zbog toga već danas počinjemo graditi konsenzus o provedbi najširih reformi u Republici Hrvatskoj do sada. Te reforme, kao i detaljne prilagodbe pravnim, gospodarskim i političkim standardima Europske unije, zahtijevaju pojedinačni angažman i zajedničko sudjelovanje svih građana i institucija Republike Hrvatske. Proces integracije RH u EU treba postati dio svačijeg života. Želimo cijelu Hrvatsku, sve županije, sve gradove i općine uključiti u proces integracije, a svim građanima naše zemlje približiti proces integracija. Provedba Sporazuma prvi je dio cjelovitih prilagodbi pravnim, gospodarskim i svim drugim standardima Europske unije. Taj se posao mora shvatiti kao zajednički napor čitavog društva i provoditi kao timski rad u kojem sudjeluju sva tijela državne uprave, ali i svi ostali dijelovi društva. Jedino sudjelovanje svih segmenata društva oko zajedničkog cilja može nam u ovom poslu donijeti uspjeh.

U kojim područjima Hrvatska najviše zaostaje u prilagođavanju zakonodavstvu EU i koji su najteži zadaci koji nas očekuju?

— Pred našom zemljom stoje vrlo opsežne aktivnosti na području usklađivanja hrvatskoga zakonodavstva s pravnim propisima Europske unije, koji su potrebni i za uspostavljanje statusa pridruženog člana. Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, prioritetna područja usklađivanja bit će: sloboda tržišnog natjecanja; državne potpore; intelektualno, industrijsko i trgovinsko pravo vlasništva; javne nabavke; normizacija i mjeriteljstvo te zaštita potrošača. Usto, postignut je sporazum o obvezama Hrvatske da za državljane zemalja članica EU-a pojednostavni i učini transparentnijim postupak pri kupnji nekretnina u Hrvatskoj. Sporazum previđa da Republika Hrvatska postupno uskladi propise koji se odnose na navedena područja s odgovarajućim propisima Europske unije i svi budući propisi iz tih područja moraju biti u potpunosti usklađeni s odgovarajućim odredbama i direktivama acquis communautairea (pravnog nasljeđa Europskih zajednica). Prijelazno razdoblje za usklađivanje hrvatskoga zakonodavstva iz ovih područja traje između tri i pet godina, ovisno o području, od dana stupanja SSP-a na snagu. Ukupno prijelazno razdoblje za postizanje pune razine pridruženoga članstva Hrvatske trajat će najviše šest godina.

Tek nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju počinje stvarni posao na provedbi onoga što je ugovoreno i onoga za što znamo da su uvjeti za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Napominjem da za naše odnose s Europskom unijom nisu ključni pregovori, nego uspješna provedba obveza koje proizlaze iz tih pregovora. Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji, najprije pridruženo, a zatim i punopravno, ne ovisi o tome koliko je dobro sastavljen tekst Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, nego o našim vlastitim djelima i uspjehu u zadovoljavanju uvjeta za pridruženo članstvo.

Kada realno možemo očekivati primanje prvih zemalja istočne Europe u EU, a kada Hrvatske, u kojem krugu proširenja i s kojim zemljama?

— Mi namjeravamo od samoga početka povezati našu spremnost na zadovoljavanje uvjeta za pridruženo članstvo s procesom prilagođavanja cjelokupnoga sustava kriterijima za punopravo članstvo. Želimo uštedjeti vrijeme tako da ne čekamo na početak prilagodbi za punopravno članstvo tek nakon što smo postigli sve preduvjete za pridruženo članstvo i postali formalnim kandidatom za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Od samoga početka moramo provoditi obje ove faze na putu k Europi istodobno, iako su one, govoreći proceduralno, odvojene. Već prije potpisivanja SSP-a hrvatska Vlada prihvatit će detaljni program njegove provedbe, dok će se Nacionalni program za prihvaćanje acquis communautairea pripremiti do kraja godine.

Vlada je nedavno — i prvi put — javno procijenila vlastite sposobnosti kao i sposobnosti hrvatskoga društva za provođenje svega što prilagođavanje kriterijima Europske unije uključuje. Vlada je, s tim ciljem, objavila svoje procjene, smjernice i ciljeve u udvostručavanju svojih napora kako bi osigurala da Hrvatska bude spremna za punopravno članstvo u EU-u do kraja 2006. godine. Većina tih poslova mora biti završena do 2004. godine, odnosno do kraja mandata sadašnje Vlade. Ovo je ostvarivi i motivirajući cilj, koji zahtijeva odgovarajuću tehničku i financijsku pomoć Europske unije i zemalja članica, ponajprije u području jačanja administrativnih kapaciteta državne uprave Hrvatske u ispunjavanju tako zahtjevne zadaće kao što je prilagođavanje na pravne, gospodarske, političke, socijalne i institucionalne standarde i kriterije Europske unije. Jedan od važnih i nužnih elemenata sveobuhvatnog ubrzavanja procesa europskih integracija jest CARDS-program tehničke pomoći na razini EU-a, kao i bilateralni programi zemalja članica.

Vlada službeno ne nagađa o tome kada će Republika Hrvatska postati punopravnom članicom Europske unije zato što to ne ovisi isključivo o našim postignućima i sposobnostima, nego i o odlukama Europske unije, koje se odnose na brzinu i opseg proširenja. Kada mi 2006. postignemo potrebnu razinu spremnosti za članstvo u Europskoj uniji, to će označiti cjelovitu promjenu u uvjetima i kvaliteti života, rada i gospodarskih aktivnosti u Hrvatskoj. Tada više neće biti tako važan datum formalnoga pristupanja Hrvatske Europskoj uniji kao zemlje članice, jer će već i takvo virtualno članstvo zadovoljavati većinu razvojnih interesa Hrvatske i njezinih građana. Stoga mi ne krećemo na put prema Europi i postizanju europskih kriterija samo da bismo postigli ovaj cilj i postali članicom Europske unije, nego ponajprije zato da bismo zadovoljili i postigli vlastite razvojne ciljeve.

Nezahvalno je danas nagađati o brzini i smjeru procesa proširenja Europske unije. Možda je najvjerojatniji scenarij onaj prema kojemu će deset danas najrazvijenijih zemalja kandidata pristupiti Europskoj uniji 2004. ili 2005. godine, što znači da Europska unija do sljedeće Međuvladine konferencije, koja se održava u 2004. godini, treba jasno izraziti svoje stajalište o grupiranju i pregrupiranju preostalih zemalja kandidata i o mogućem dodavanju novih kandidata, ovisno o pojedinačnoj razini spremnosti za članstvo koju do tada pokažu potencijalni kandidati. I tu je velika šansa Hrvatske. Ali i velika obveza da se takva mogućnost ne propusti.

Vlada će uskoro podnijeti i formalnu molbu za članstvo u Europskoj uniji, u želji da podupre velika očekivanja hrvatske javnosti za pozitivnim razvitkom odnosa s Europskom unijom, kao i da zadrži sadašnji zamah u tim odnosima. Na taj način ubrzat će se službeno sudjelovanje Hrvatske u procesu proširenja EU-a. Prema mojim procjenama Europska unija bit će spremna Hrvatskoj dati punopravni status zemlje kandidata najkasnije 2004. godine. Nakon toga, ovisno o našoj unutarnjoj spremnosti i brzini Europske unije da shvati učinke proširenja i prilagodi se njima, te nakon prvoga vala pristupanja, vjerujem da se punopravno članstvo Hrvatske u Europskoj uniji može očekivati između 2008. i 2010. godine.

Tko su protivnici Sporazuma u Hrvatskoj i kakav je vaš komentar njihovih argumenata kojima se koriste u medijskim istupima?

— Bojim se da su to političke opcije ili ljudi koji ili ne razumiju čitav proces ili krivo čitaju Sporazum ili žele Hrvatsku zadržati izvan procesa integracije i našim građanima uskratiti pravo na perspektivu razvoja koju imaju države razvijenih zapadnih demokracija. Takvi drže da se Sporazumom otvaraju sudbinski procesi nepovoljni i neprihvatljivi za Hrvatsku. Svako kritičko stajalište korisno je pri definiranju smjernica i granica u kojima se treba kretati proces integriranja Hrvatske u euroatlantske integracije. No, on mora biti utemeljen na stvarnim činjenicama, a u našem političkom životu ima strahova koji se ne zasnivaju na činjenicama i realnostima i koji već postaju fobija, koja ne može biti osnova za argumentiranu raspravu.

Danas tvrditi da će nas Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju zatvoriti na Balkan može biti razumljivo samo u kontekstu unutarnje političke utakmice. Cilj tih ugovora ponajprije će biti učvršćenje bilateralnih gospodarskih odnosa i međusobne slobodne trgovine, ali bez ikakva pritiska da se uđe u bilo kakav oblik multilateralnih udruživanja ili novih asocijacija u regiji.

Zadivljuje me lakoća s kojom su neki od onih koji su prvi put pročitali ili čak samo čuli nešto o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Hrvatske i Europske unije spremni ukazati na pogubne opasnosti koje za Hrvatsku Sporazum nosi, a koje nisu uspjeli prepoznati ni pregovarački tim, ni glavni pregovarač, ni Vlada tijekom gotovo jednogodišnjeg razgovaranja i pregovaranja o svakoj pojedinoj rečenici koja je ušla u taj Sporazum. Politički dio Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju na zadovoljavajući način ističe vezu i međusobnu ovisnost između procesa pridruživanja i stabilizacijskog dijela SSP-a te mogućnosti individualnog napredovanja prema kasnijoj fazi pregovora o punopravnom članstvu. U pregovorima s Europskom komisijom hrvatska strana posebno je naglašavala svoju spremnost i predanost pružanju sveobuhvatnog doprinosa razvoju regionalne suradnje, a ne samo suradnje u području jugoistočne Europe. Zajednički smo odredili što se smatra uspješnom regionalnom suradnjom: to znači spremnost na zaključivanje bilateralnih ugovora sa zemljama koje su uključene u proces stabilizacije i pridruživanja, ali isto tako i s kandidatima za članstvo u EU-u.

Hrvatska svoju ulogu u jugoistočnoj Europi gleda kao još jednu mogućnost potvrđivanja svakog elementa svoga srednjoeuropskog, mediteranskog i balkanskog identiteta, koji pridonose stvaranju cjelovitog europskog identiteta zemlje. Jasno nam je da je politički i gospodarski stabilno susjedstvo od ključne važnosti za stabilnost i razvoj Hrvatske, baš kao što je važno i za EU. Zbog toga je Hrvatska — možda kao jedino mjesto u regiji gdje vlada stabilnost — odlučna u provedbi takve vanjske politike koja će služiti da se njezina politička i gospodarska stabilnost izveze u cijelu regiju jugoistočne Europe.

U Sporazumu nigdje nema teksta koji bi se mogao pravno tumačiti kao stvaranje neke nove balkanske ili kakve druge asocijacije, što bi značilo i kršenje Sporazuma s Unijom i Ustava Republike Hrvatske. Stvaranje neke balkanske asocijacije nije politika ni namjera ni Hrvatske vlade ni Europske unije. I Vlada i Unija imaju jasnu politiku prema području jugoistočne Europe, definiranu procesom stabilizacije i pridruživanja. Ona se temelji na bilateralnim odnosima, kao jedinom načinu za uspostavu i razvijanje regionalne stabilnosti i regionalne suradnje.

Hrvatska može svoje pravo mjesto u EU tražiti samo na temelju vlastitih individualnih sposobnosti ostvarivanja tri skupine preduvjeta za članstvo — kopenhagenskih političkih, demokratskih i gospodarskih kriterija, provedbe uvjeta za pridruženo članstvo i prinosa regionalnoj stabilnosti i suradnji. Naša još aktivnija uloga u razvijanju bilateralnih odnosa sa svim sudionicima procesa stabilizacije i pridruživanja može odlučno pridonijeti ostvarivanju našega interesa za stabilnim susjedstvom u kojem će Hrvatska moći imati ulogu političkog uzora i gospodarskog predvodnika.

Sporazum nam otvara vrata za individualni pristup, ali se na Balkan možemo zatvoriti ponajprije mi sami ako što prije i što organiziranije, uz zajedničke napore svih u Hrvatskoj, ne počnemo stvarno približavanje europskim standardima i kriterijima.

Mislim da se takvim raspravama radi o drugačijim političkim opcijama — o zauzimanju za integriranu ili izoliranu Hrvatsku. Put koji je pred nama prošle su ili prolaze mnoge europske zemlje i ni jedna od njih nije zbog članstva u EU doživjela političko ili gospodarsko propadanje. Naprotiv, sve su one uspješno razriješile proturječja i dvojbe s kojima su ulazile u taj proces i u njemu su znale prepoznati i iskoristiti dugoročne prednosti svoga članstva. Siguran sam da će to znati i Hrvatska. Zato pozivam sve one koji žele konstruktivno pridonijeti procesu integriranja Hrvatske u Europsku uniju da svoje djelovanje usmjere stvaranju političkog i nacionalnog sporazuma kojim bi se odredile smjernice i tako definirao politički mandat za približavanje i uključivanje Hrvatske u Europsku uniju.

Hoće li Sporazumom ičim biti ugrožena hrvatska suverenost?

— Drugu tvrdnju protivnika Sporazuma da se njime prenose dijelovi državne suverenosti u ruke međunarodne unije koja će djelovanjem putem Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje preuzeti ukupne zakonodavne ovlasti u Hrvatskoj odlučno odbijam. O prenošenju suverenosti na druga međunarodna tijela ne može biti govora ne samo u slučaju Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje nego ni u cijelom kontekstu ugovornih odnosa uređenih Sporazumom. Faza pridruženoga članstva ne zahtijeva nikakvo, ni djelomično prenošenje vlastite suverenosti. To pitanje postaje aktualno tek u trenutku sklapanja sporazuma o punopravnom članstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Hrvatska nije ni prva ni jedina država koja je s Europskom unijom ugovorila funkcioniranje ovakvoga vijeća. U europskim ugovorima sve su zemlje današnji kandidati za članstvo imali ugovorene potpuno iste odredbe o Vijeću za pridruživanje, koje nadzire provedbu sporazuma na isti način i uz iste ovlasti kao i naše Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje. I sada, nakon gotovo desetogodišnjeg iskustva u funkcioniranju Vijeća za pridruživanje kod zemalja kandidata, u analizi rada Vijeća došli smo do zaključka da je najveći dio rada Vijeća bio posvećen praćenju napretka u ispunjavanju kopenhagenskih kriterija, usklađivanju zakonodavstva i analizi konkretnih područja u kojima je bilo potrebno donijeti odgovarajuća zakonodavna rješenja. U Sporazumu je dogovoren i rad zajedničkog Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje u kojem će zastupnici Hrvatskoga sabora i Europskoga parlamenta sastajati i razmjenjivati gledišta o provedbi Sporazuma.

Treća je tvrdnja: Sporazumom nije u potrebnoj mjeri ugovoren status Hrvatske kao kandidata za članstvo u Europskoj uniji, pa je upitno preuzimanje svih ostalih obveza kada ne znamo kada ćemo i da li ćemo postati članicom Unije. Europska unija ni prije nije nikome u sporazumima o pridruženom članstvu unaprijed odobravala status kandidata za članstvo. Naime, u tzv. Europskim ugovorima, po kojima su u prvoj polovici devedesetih godina današnji kandidati za članstvo ostvarivali svoje pridruženo članstvo, njima nije bio zajamčen status kandidata, nego su ga te zemlje stekle poslije, nakon što su dokazale svoju spremnost izvršavanja preuzetih obveza za pridruženo članstvo. Čak se može reći da Hrvatska u svom sporazumu ima zajamčen viši formalni status u postupku proširenja Europske unije, jer Europskim ugovorima nije utvrđivan status potencijalnog kandidata, kao što je to odobreno Hrvatskoj.

Četvrta tvrdnja da je Vlada tijekom pregovaranja o Sporazumu izbjegavala javnu i parlamentarnu raspravu o značenju Sporazuma i njegovim posljedicama za hrvatsku suverenost te je time preuzela ovlasti za sklapanje Sporazuma koje prelaze njezina ustavna i zakonska ovlaštenja isto tako nije osnovana. Postupak odobravanja svakog, pa i ovako važnog međunarodnoga ugovora, odvija se u skladu sa Zakonom, objavljena je cjelokupna pregovaračka platforma i pregovarački mandat hrvatskoga izaslanstva, u pregovaračkom timu i stručnim skupinama koje su pripremale i razrađivale pregovaračke pozicije bilo je više od dvjesto pedeset vrhunskih stručnjaka iz svih područja državne uprave, nevladinih udruga i znanosti. Sabor je od početka pregovaračkoga procesa bio upoznat s pregovorima, jednoglasno je podupro pregovaračku platformu i prihvatio izvještaje o tijeku pregovora i načinu rješavanja preostalih otvorenih pitanja. Sporazum je nakon parafiranja, a prije potpisivanja, objavljen na Internetu, i nakon parafiranja organiziran je niz javnih rasprava i predavanja.

Što poduzimate oko informiranja hrvatske javnosti o procesu pridruživanja?

— Vlada će učiniti izniman napor da objektivno informira našu javnost kako bi poruka što on znači i što donosi došla do svih građana i tako cijeli proces učinila razumljivim svima. U sada već gotovo jednogodišnjem razdoblju pregovora Vlada je nastojala upoznati što veći broj medija i institucija i pojedinaca sa sadržajem i značajem Sporazuma. Vjerujem da djelomično i zbog toga potpora koju hrvatska javnost pruža procesu europskih integracija u posljednje dvije godine tijekom tri sustavna istraživanja koja provodi Ministarstvo za europske integracije stalno nadmašuje 75 posto, no više od polovice građana smatra da u medijima nema dovoljno informacija o procesu pridruživanja EU. Dakako da ni mi nismo zadovoljni razinom javnog i općeg znanja o Sporazumu i o procesu. Poznavanje procesa pridruživanja Republike Hrvatske EU i usklađivanja sa zahtjevima EU i u tijelima državne uprave još je vrlo neujednačeno i to želimo promijeniti.

Stoga je Ministarstvo izradilo, a Vlada usvojila Komunikacijsku strategiju informiranja o procesu integracije kojom ćemo intenzivirati komunikaciju s javnošću i različitim ciljanim skupinama u društvu kako bismo što prije ostvarili cilj: dobro informirano i svjesno civilno društvo. Da bi proces pridruživanja uspio, važno je dobro i temeljito informirati javnost o tome. Pokrenuli smo izdavanje niza publikacija, poput knjige Vodič kroz labirint Europske unije, brošure Europska unija u 10 lekcija i posljednje Što Hrvatskoj donosi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Pokrenuli smo i projekt Europa u Hrvatskoj, gdje postavljamo euro-info-točke pri fakultetima društvenog usmjerenja i gradskim knjižnicama u županijskim središtima, zatim euro-internet-kiosk s prezentacijom odnosa između Republike Hrvatske i EU te Euro-info-police s našim publikacijama. Ove godine postavili smo trideset i šest euro-info-točaka kojima želimo svim građanima, a posebno onima u regionalnim centrima, približiti proces europske integracije.

Iz naših istraživanja stajališta građana o procesu pridruživanju EU zaključujemo da građani znaju u čemu je bit naših prilagodbi i namjere ulaska u Europsku uniju. Ali ne znaju dovoljno detalja i dovoljno konkretnih pokazatelja. No, s obzirom da je riječ o najsloženijem procesu transformacije društva dosad poduzetom na ovim prostorima, proces punog informiranja javnosti jednako je složen. I taj se proces vodi u ukupnom kontekstu funkcioniranja našega društva. Danas informacije o Europskoj uniji građani primaju putem raznih medija, a od toga je gotovo 90 posto putem televizije. Tek kada televizija u potpunosti postane javna, što je proklamirani politički cilj ove Vlade, prohodnost informacija bit će uspostavljena u potpunosti. A javna televizija demokratski je i civilizacijski cilj koji nam je jedna od prvih obveza i po Sporazumu o kojemu danas raspravljamo. Također, mi moramo na neki način odgojiti naše novinare da mogu pratiti cijeli proces, koji se iz područja vanjske politike preselio u područje unutarnje politike. Eto, nedavno smo organizirali posebni jednodnevni seminar za novinare u Hrvatskom novinarskom društvu, gdje smo uspjeli okupiti njih četrdesetak koje su vrhunski britanski stručnjaci ukratko izvijestili o nastanku i razvoju EU, njezinim zajedničkim politikama i trenutnim izazovima, poput proširenja i unutarnje reforme njezinih institucija i načina odlučivanja, koje su nužne kako bi Unija mogla primiti nove članice.

Želi li nas uopće Europska unija?

— Česte su tvrdnje skeptika da sklapanje Sporazuma i nije bilo potrebno, kad se Europska unija ionako neće više širiti. U novim uvjetima borbe protiv globalnoga terorizma Europska unija nastavit će se širiti, možda još i brže. Ali čak ako do toga i ne bi došlo, naš rezervni plan mora biti isti kao i glavni plan — usmjerimo se na reforme kojima ćemo postići europske standarde političkoga, gospodarskog, pravnog i društvenog razvoja, jer je to u našem najboljem nacionalnom razvojnom interesu, čak i više nego samo članstvo u Europskoj uniji. U tom kontekstu moguće je ustvrditi da članstvo u Europskoj uniji i ne treba biti naš samodovoljni cilj, nego ponajprije sredstvo kojim ćemo ostvariti očekivanja boljeg života i rada u Hrvatskoj. U trenutku kada dostignemo europske standarde i kriterije, a mi i dalje tvrdimo da je to moguće postići do kraja 2006. godine, više i neće biti važno kada ćemo stvarno i formalno postati članicom Europske unije.

Zato nas danas i ne treba odveć opterećivati pitanje želi li nas uopće Europa ili ne? Važno je da mi želimo ostvariti europske norme ponašanja i djelovanja. Čak i u slučaju da se sutra Europska unija raspadne, mi zbog sebe moramo nastaviti procese prilagodbi i reformi kako bismo dostigli razinu tečevina koje je Europska unija razvijala i razvila posljednjih pedeset godina i od svojih članica stvorila demokratska i prosperitetna društva čijem standardu života teži svaki naš građanin.

I kada se vraćam na tvrdnju o dovoljnoj razini ambicija i dovoljnoj razini realizma koje smo zastupali i ugradili u Sporazum, ponajprije mislim na to da bi nas pridavanje pretežite važnosti teškoćama koje nas čekaju na putu u Europsku uniju zapravo vodilo samo do jednog jedinog nerealnog i neambicioznog rješenja — da već prije same bitke odbacimo oružje i odustanemo od boja. Zato je daleko konstruktivnije i razvojno prihvatljivije krenuti u bitku za reforme, u bitku za bolji život u boljoj Hrvatskoj. I ako u bilo kojem trenutku procijenimo da naš put prema Europskoj uniji skreće na za nas neprihvatljive stranputice, uvijek ostaje rješenje koje smo i upisali u Sporazum, a to je njegovo otkazivanje. Ali vlada je uvjerena da do toga neće nikada ni trebati doći. Vlada zaista ne vidi bolju integraciju i prirodnije mjesto za Hrvatsku od Europske unije. Tek u njoj možemo konačno ostvariti naše povijesne težnje potvrđivanja europske tradicije i europske sudbine Hrvatske te izbjeći zamke izolacije koja nas vuče u ponor, a ne na površinu europske budućnosti.

Na kraju, uzevši u obzir puno značenje procesa, čini se da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju regulira odnose između Republike Hrvatske i Europske unije možda samo u manjoj mjeri. Sporazum ponajprije uređuje odnose unutar Republike Hrvatske, ohrabrujući i potičući opsežne reforme. Sporazum stvara preduvjete i mehanizme za bržu uspostavu pravne države, provedbu gospodarskih reformi i sveobuhvatnu institucionalnu reformu. Provedba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u Hrvatskoj dokazat će naposlijetku potencijalnim stranim ulagačima da će ovdje naći poznatu i predvidljivu pravnu i gospodarsku okolinu na koje su navikli u radu po cijeloj Europskoj uniji. Samo stručnim i organiziranim radom možemo premostiti nekadašnji jaz u odnosima s Europskom unijom. Pred nama je veliki izazov, ali isto tako i velika odgovornost i obveza da ne propustimo najbolju šansu ove generacije.

Razgovarao Zlatko Vidačković