Uhvatiti ritam

Uhvatiti ritam

A nije sve baš tako jednostavno kako se zbog lakoće njihove savršene izvedbe čini. Svojim nastupom STOMP ukazuje na to da je glazba svuda oko nas

Sve je počelo nevino, osamdesetih godina, na ulicama engleskog gradića Brightona, kada je mala grupa uličnih performera prilikom poigravanja izvlačila ritmičke zvukove iz svakidašnjih predmeta kao što su kante za smeće, metle, upaljači ili konzerve. Vjerojatno nam se već dogodilo da slučajno, ili namjerno, udarimo u kantu za smeće; da smo u žurbi prali ili spremali poklopce i ostalo bučno posuđe; da nam je u tišini i napola prazna kutija šibica bila glasna; da smo živčanim otvaranjem i zatvaranjem kemijske ili upaljača nekoga uznemirili; da smo šuškali novinama kad je to bilo neumjesno... Pomislimo li na to, sjetit ćemo se mnogo sličnih zvučnih primjera, koji mogu prouzrokovati i ugodan zvuk, ako uhvatimo ritam. Ali mi obično ne razmišljamo tako maštovito ni tako intenzivno kao što su to učinili Luke Cresswell i Steve McNicholas devedesetih godina, kada su nakon desetljeća zajedničkog uličnog stvaralačkog poskakivanja osnovali plesno-glazbenu grupu STOMP kao jedinstvenu kombinaciju udaraljki, ritmičkog pokreta i vizualne komedije. U deset godina djelovanja STOMP je postao jedna od najvećih scenskih atrakcija, čiji su rezultat brojne nagrade: Emmy, Obie, Dramadesk, Olivier...

Plesno-glazbena senzacija STOMP zadivila je i sve one koji su se sredinom studenoga našli u Ljubljani, točnije u Gallusovoj dvorani Cankarjeva doma. Tamo je od 13. do 18. studenog neodoljiva grupa mladića i djevojaka izvodila svoj neobičan i jedinstven glazbeno-plesni performans (koji je u desetljeću postojanja vidjelo gotovo deset milijuna ljudi!). U dvosatnoj predstavi osam izvođača zvukove, umjesto iz instrumenata, vuče iz već (ne)spomenutih običnih predmeta. Samo treba imati dobru ideju, pa će se i takvi neukroćeni predmeti opredmetiti, postati odjednom uhu ugodni... tako ugodni da biste i sami najradije zasvirali i pokrenuli se na sve te neobično obične instrumente.

A nije sve baš tako jednostavno kako se zbog lakoće njihove savršene izvedbe čini. Svojim nastupom STOMP ukazuje na to da je glazba svuda oko nas. Možemo je otkriti u kući, na ulici, poslu i pritom se čak zabavljati. Čišćenje metlom može postati i ugodan ritmički ples, ako tako želimo, kao i razvlačenje nogama pijeska prosuta po podu, što izaziva nevjerojatne zvukove i pokrete. A plastične cijevi različitih dužina razvijaju jedinstvenu i opuštajuću melodijsku harmoniju. STOMP je ples bez glazbe nebrojenih ritmova uhvaćenih u širok spektar lupkanja, stepa, šuštanja i bubnjanja. Stompovci otkrivaju funkcije zvuka i ritma kroz mnoge ritmičke monologe. Iz njih postupno razvijaju bogatu poliritmičku strukturu, kada izvrsnom sinkronizacijom, smišljenom koreografijom te brojnim običnim predmetima iz svagdana razbijaju monotoniju i tako stvaraju zvučno-vizualnu senzaciju. To je energična i privlačna predstava s humorom, bez dubine, koja ne zahtijeva analizu. Ali zato ostavlja dubok trag, jer nas dodiruje jednostavnim i običnim. Smišljeno komuniciranje plesača s publikom pripomaže da i nakon završetka predstava još dugo tinja u nama, jer nitko ne ostaje hladan. Na STOMP se dolazi uživati, surađivati, zabavljati na najenergičniji, najživlji i najmaštovitiji način. STOMP i poslije ostaje s nama, u tišini naše sobe, kada meditativno počnemo slušati zvukove oko sebe. I lupkati.

Neda Galijaš