Svečana sezona

125 godina profesionalnoga hrvatskog baleta (4. studenoga 1876 — 4. studenoga 2001)

Na praizvedbi Nikole Šubića Zrinjskog Ivana pl. Zajca, do danas najpopularnije hrvatske opere, 4. studenoga 1876. godine, u umjetničkoj koreografiji gdične Freisinger prvi put je prikazan pravi balet, umjesto dotadašnjih povijesnih plesova, kola ili pantomime

Prezrena institucija baleta koja se tako teško mogla udomiti u Zagrebu, usprkos svim protivštinama lijepo je napredovala, piše Stjepan Miletić prisjećajući se svoje četvrte sezone intendanture, godine 1898, u »Hrvatskome glumištu« (Zagreb, 1904).

Premda je zagrebačka publika upoznala plesnu umjetnost još potkraj 18. stoljeća, u vrijeme kad su strane putujuće družine izvodile predstave na tadašnjim preinačenim pozornicama gornjogradskih velikaških palača, i povremeno cijelo sljedeće stoljeće, očevidno razvoj nije tekao glatko. U vrijeme o kojemu Miletić govori, profesionalni je baletni ansambl u zagrebačkom kazalištu, unutar Opere, s povremenim uzletima i padovima postojao već dvadesetak godina. Naime od osnutka stalne opere 1870. godine povećavao se repertoar opernih i operetnih predstava, a samim tim i potreba za plesačima koji u njima sudjeluju. Iako Opera nije pridavala veće značenje razvoju baletne umjetnosti, morala je već na samom početku angažirati baletnog meštra i koreografa. Bio je to Pietro Coronelli, prvi zagrebački učitelj društvenih plesova, školovan u baletnoj školi venecijanske opere La Fenice, koji u plesnoj školi od 1859. uvježbava i glumce i pjevače, a zatim i plesače zagrebačkoga kazališta. Na kazališnim ceduljama iz tog razdoblja nerijetko stoji ples sastavio i kazališno osoblje u njemu podučio redatelj baletah i gradski učitelj plesanja Pietro Coronelli.

U stalni angažman zagrebačke Opere dolazi primabalerina iz Amsterdama Ivana Freisinger, i od te 1876. mladi plesači i plesačice počinju raditi pod njezinim stručnim vodstvom. Na praizvedbi Nikole Šubića Zrinjskog Ivana pl. Zajca, do danas najpopularnije hrvatske opere, 4. studenoga 1876. godine, u umjetničkoj koreografiji gdične Freisinger prvi put je prikazan pravi balet, umjesto dotadašnjih povijesnih plesova, kola ili pantomime. Turski ples, adagio, arapski ples i ples bajaderah izvodile su balerine navedene punim imenima; gdične Vormastini, Strozinger, Cerovac, Kargačin, Frasinelli, Roseberg, Ludvig, Mahalup. Otada je netom proteklo punih 125 godina, u kojima je hrvatska profesionalna baletna umjetnost usprkos svim protivštinama, lijepo napredovala.

U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, na konferenciji za novinare održanoj 15. studenoga, najavljena su mnoga događanja kojima će u svečanoj sezoni biti obilježena 125. obljetnica. Nabrojimo neka: 28. prosinca 2001. svečana izvedba najpoznatijega djela klasičnog baletnog repertoara, Labuđe jezero Petra Iljiča Čajkovskog, uz otvaranje izložbe iz povijesti zagrebačkog Baleta, tiskanje publikacije u svečanoj sezoni o proteklih 125 godina razvoja baleta u Zagrebu i ostalim baletnim središtima, svečani baletni koncert uz sudjelovanje baletnih ansambala iz svih baletnih središta i još mnoga druga.

Elizabeta Kumer