Sve boje europskoga filma

Sve boje europskoga filma

Najbolji filmovi Revije ipak ostaju oni iz prvog dijela: Pornografska veza, Po ukusu drugih i Topsy-Turvy

Uz definitivno superiornu prvu trećinu Pete revije filmova Europske unije, sa — kako se do kraja pokazalo — nenadmašnim filmovima Pornografska veza, Po ukusu drugih i Topsy-Turvy (o kojima se pisalo u prošlom broju »Vijenca«), veći, središnji dio revije zauzimala su mediokritetna a ponekad i pretenciozna ostvarenja, no doživjeli smo i neka ugodna iznenađenja.

Švedski U očekivanju tenora redateljice Lise Ohlin solidan je, gledljiv, crno-bijeli film (s nostalgičnim snolikim sekvencama prošlosti u boji) no bez prave istinske snage; o prijateljstvu i vegetirajućem življenju u sadašnjosti. Nizozemska se pak predstavila vizualno jakim, no sadržajno nedorađenim trilerom-crnom komedijom (koji u oba žanra poprilično dobro funkcionira) — Amnezijom redatelja Martina Koolhovena. No nalik je holivudskoj B-produkciji 40-ih, s atmosferičnim postavkama o dva posve različita brata blizanca (smušenim fotografom i bosonogim sadistom, u izvedbi Fedje van Hueta, kog smo imali prilike gledati i u Mike van Diemovom hitu Karakter), i s galerijom bizarnih likova — ranjenim kriminalcem s mini-valom ili lijepom šutljivom piromankom.

Strasti Mediterana

Mediteranci su se pak bavili egzistencijalnim temama. Španjolska uspješnica Prijatelj/Ljubavnik glasovitog katalonskog redatelja Venture Ponsa jeftinom je metafizikom i teatarskom statičnošću — naročito dijalogom — prenatrpana psihološka gay-melodrama. Istražujući refleksivno-sentimentalistički kompleksne emotivne interakcije petero ljudi (umirućeg profesora srednjovjekovne književnosti i bešćutna ali briljantna studenta biseksualca, te djevojke koja s njime zatrudni i njezinih roditelja), Pons se nesporno spotiče, pri čemu sputani bivaju i poneki glumci, poput Josepa Marije Poua u ulozi profesora ili Rose Marije Sarde u ulozi majke. Uzevši za predložak Ramon Llullovu Knjigu o prijatelju i ljubavniku, redatelj preko svojih likova meditira o prolaznosti vremena, starenju, požudi i ganuću, odanosti i seksu.

Ovogodišnja grčka predstavnica Na rubu velegrada, po temeljnim postavkama tinejdžerske muške prostitucije nalik Gus van Santovom Moj privatni Idaho, iako u osnovi i pristupu potpuno drugačija, uistinu je ugodno iznenađenje (s obzirom na to kakvi su uraci iz ove zemlje znali stizati na prošle festivale). Redatelj Constantine Giannaris u središte priče postavlja rusku dijasporu — imigrantsko društvo etničkih Grka koji su se s Crnog mora ili Kazahstana vratili u pradomovinu, gdje bivaju izloženi diskriminaciji i ignoranstvu, što ih neminovno vuče na ulicu — u svijet droge i prostitucije i sitna kriminala. Tinejdžeri govore hibridnom rusko-

-grčkom mješavinom koja reflektira njihov nedostatak identiteta i pripadnosti, te očitu marginalizaciju u ksenofobičnom grčkom društvu. Neafektirana gluma mladog Stathisa Papadopoulosa (frapantno nalik beverlihilskom Brianu Austinu Greenu, ali i nositelju djelića denirovska karizmatična pogleda i burne nutrine), jedan je od glavnih aduta filma, uz sugestivan realističan prikaz života ovih mladih ljudi, s ponekim uistinu lijepim scenama snova (kazahtanskog vjenčanja, tučnjave ili plesa). Film pršti energijom i strašću, sirovošću ali i ranjivošću, sa kratkim nervoznim rezovima i direktnim obraćanjem kameri, što pridonosi uvjerljivosti.

Dokumentarac Pedra Coste Vandina soba djelo je nesporna umjetnika s okom za tehnički savršena uprizorenja, nalik pokretnim fotografijama, a uvijek snimana statičnom kamerom i minimalnim promjenama kadrova. Pronicave su to opservacije uhvaćene s poštovanjem, strpljenjem i pažnjom, no potrebno je nešto više od strpljenja da bi gotovo tri sata zadržalo gledateljevu pažnju na narkomanki Vandi koja po čitav dan sjedi u svojoj sobi i puši hašiš. Uz minimalne svjetlosne intervencije (paljenje-gašenje lampe, otvaranje-zatvaranje prozora) i inteligentnu uporabu zvuka (prodornim radom strojeva koji ruše kuće u siromaškoj četvrti Lisabona, Costa postiže ritmičku strukturu radnje) ovaj hard-core verizam u izvedbama realnih ljudi kakve se nikad ne bi mogle postići s glumacima, makar i uz predugo trajanje i napor koji iziskuje od gledatelja, izvrstan su primjer kako se od ničeg može napraviti nešto, ali i poziv na osluškivanje, zastajanje i suosjećanje.

Solidan završetak

Međutim, dva izrazito slaba ostvarenja stigla su iz Italije i Austrije.

Zamišljen kao dokumentarac sniman na originalnim, netaknutim lokacijama, s nađenim svjetlom i neizbrušenim zvukom, glumački improviziran i sniman kamerom iz ruke, bez ikakvih žanrovskih odrednica, Na rubu arene austrijskog redatelja Markusa Heltshla iznimno je naporan i uvredljivo nametljiv projekt, dok je talijanski pretenciozni art-film Tobia u kavani veterana Gianfranca Mignozzija trećerazredni filmić koji izgleda poput reanimirane verzije iz druge polovice 70-ih godina, krajnje loše napravljen i razočaravajući (upravo zbog privlačne i obećavajuće premise nostalgičarskih vremena i ekscentričnih gostiju tople stare kavane), da je naprosto nevjerojatno kako se uopće našao na festivalu.

Reviju je zatvorio drugi ovogodišnji belgijski predstavnik, ne toliko uspješan kao Pornografska veza, no ipak zanimljiv.

Predosjećaj redatelja Alexa Stockmana atmosferski je crno-bijeli film kafkijansko-egzistencijalističke tjeskobne atmosfere i otuđenih individua; precizno režiran, s izvrsnim osjećajem za milje. No nedostatak prave suvisle priče i razrada karaktera, kao i bezbojno mlitav glavni glumac Stefan Perceval (kao mladić koji pokušava shvatiti svijet i sam sebe odričući se svega te odsjevši u zapuštenom hotelu i lutajući svojevrsnom Zonom sumraka između prisjećanja i zaborava te snova i buđenja), a bez prave potporne glumačke ekipe, pružili su stoga ipak samo solidan film.

Katarina Marić

Top-lista dugometražnih filmova 5. revije filmova EU

1. Pornografska veza (Belgija)

2. Topsy-Turvy (Velika Britanija)

3. Po ukusu drugih (Francuska)

4. Na rubu velegrada (Grčka)

5. Vandina soba (Portugal)

6. U srpnju (Njemačka)

7. Predosjećaj (Belgija)

8. Amnezija (Nizozemska)

9. U očekivanju tenora (Švedska)

10. Prijatelj/Ljubavnik (Španjolska)

11. Majmunska posla (Finska)

12. Tobia u kavani (Italija)

13. Na rubu arene (Austrija)