Sabrano kretanje

Sabrano kretanje

Nakon uspješno organiziranih simpozija o Gadameru i Nietzscheu, Odjel za filozofiju Matice hrvatske ovogodišnji je simpozij posvetio Aristotelu, kojega je već uobičajeno nazvati jednim od otaca zapadnjačke misli. Činjenica trajne prisutnosti njegova djela u zapadnjačkoj filozofiji i znanosti bila je razlog da se i izlagači na simpoziju ne ograniče isključivo na izlaganje Aristotelova mjesta u okviru grčke filozofije nego da se pozabave i Aristotelovim utjecajem na filozofiju i znanost od srednjeg vijeka pa do najnovijih dana.

Nakon pozdravnih riječi Stjepana Sučića, potpredsjednika Matice hrvatske, i Stipe Kutleše, pročelnika Odjela za filozofiju Matice hrvatske, prvi dan rada otvorio je Damir Barbarić izlaganjem Bitak kao prisutnost. Uz Heideggerovu interpretaciju Aristotela. Heidegger se u filozofiranju često navraćao na Aristotela jer je ovaj po njemu jedini izričito mislio i iskazao samo srž grčkoga mišljenja da je bitak stalna prisutnost. No takvo razumijevanje pojma ousia u izravnoj je suprotnosti s drugim temeljnim pojmom Aristotelove filozofije — kretanjem. Tako je za Heideggerovu interpretaciju ključno pitanje kako opravdati shvaćanje ousiae kao prisutnosti. Povezujući prisutnost sa sadašnjošću opravdanje pronalazi u Aristotelovu nauku o vremenu u kojemu posebno mjesto ima ono sada (to nun) koje nije neka fiksirana točka, nego uvijek ima karakter prijelaza. Ousia se tako pokazuje kao uvijek u sebi sabrano kretanje.

Platon i protuslovne premise

Prevoditelj Metafizike na slovenski Valentin Kalan izložio je referat O odnosu fizike i metafizike u Aristotelovoj filozofiji. U pokušaju da odgovori na pitanje temelji li se metafizika na logici ili na fizici ili na objema autor propituje kako se fizika u Aristotela formira kao znanost. Iako ideje o stvarima stječemo preko znanosti, znanost sama ne tumači prirodu. Mi imamo već neki pojam prirode, ali taj pojam treba objasniti. U pokušaju objašnjenja na vidjelo izlazi dvostrukost bitka i čovjekova položaja u prirodi.

Još jedan gost iz Slovenije, iz Maribora, Boris Vezjak, u referatu Peri ideon i pitanje dokazivanja ideja iz relativa pozabavio se komentarom navodnog Aristotelova spisa Peri ideon Aleksandra Afrodizijskog. U tom djelu iznosi se pet dokaza protiv Platonovih ideja. Vezjak je prikazao dokaz koji počiva na kritici ideja iz relativa, tj. odnosa. Aristotelova se metoda sastoji u prikazu načina na koji Platon dolazi do ideja da bi nakon toga uslijedila kritika toga dokaza. U primjerima homonimnog i nehomonimnog pripisivanja ideja logičkim se izvodima pokazuje kako je Platon prisiljen postavljati protuslovne premise, što potkopava cijeli njegov dokaz za postojanje ideja iz relativa.

U svom predavanju naslovljenu O problemu gibanja: Zenon, Aristotel, Heisenberg Boris Kožnjak ukazao je na važnost Aristotelove fizike za suvremenu fiziku. Aristotelovo promišljanje naravi u kojemu je temeljni pojmovni par entelecheia — dynamis podloga za svako gibanje, bitan je za suvremenu fiziku stoga što se tu prvi put pojavljuju osnovni pojmovi koje pokušava objasniti i današnja fizika. Kožnjak je svojim izlaganjem pokazao kako i suvremene rasprave u fizici mogu dati novi uvid u neke probleme s kojima se suočavao i Aristotel. Tako npr. suvremena kvantna teorija baca novo svjetlo na stare Zenonove aporije o Ahilu, i kornjači te strijeli.

Transcendentalno i feonomenalno

Referat Otvorena značenja Aristotelove metafizike Samira Arnautovića ponudio nam je nekonvencionalno čitanje Aristotelova djela. Iako se Aristotel u tradiciji uzima kao metafizičar par excellence, Arnautović tvrdi da je polazište Aristotelove filozofije stvarni svijet i ono pretpojmovno u njemu. Da bi se govorilo o transcendentalnom, potrebno je razumjeti fenomenalno, zaključuje autor.

Miljenko Belić izložio je referat Aristotelizam u svjetlu razlikovanja između hyle i morphe. Referat je nastavak autorova rada objavljena u Zborniku u čast Tome Vereša, koji se bavi problemom kronologije Aristotelovih dijela. U Aristotelovu promišljanju pojmova hyle i morphe očigledno je da ih nekada upotrebljava u doslovnu, a nekada u metaforičkom smislu. Belić je zatim pokazao na nekim primjerima kako se to odražava na filozofiju.

Posljednje predavanje prvoga dana pod naslovom Znanje kao vrlina održao je Filip Grgić. Autor je istražio koliko nam može pomoći Aristotelovo stajalište iz Nikomahove etike da je znanje vrlina u pokušaju da saznamo što je to znanje. Na pravom putu bili bismo ukoliko se dokaže da je način na koji imamo znanje analogan načinu na koji imamo vrlinu. Grgić taj dokaz izvodi preko izlaganja pojma hexis te tvrdi da je znanje hexis u istom smislu u kojem je i vrlina hexis.

Komentari Tome Akvinskog na Aristotelova djela naslov je predavanja Augustina Pavlovića kojim je otvoren drugi dan simpozija. Nakon što je iznio koja je djela Toma komentirao, Pavlović je ponudio nekoliko mogućih razloga zbog čega ih je komentirao — da li u teološke svrhe ili kao pokušaj istinskog filozofskog mišljenja. Prikazujući metodu Tomina komentiranja na primjeru spisa O duši, autor zaključuje da je Tomin cilj vjerno izložiti Aristotelovu nauku ne ustežući se ponekada izvesti i vlastite zaključke.

Imanentni oblik

U svom izlaganju naslovljenu Aristotelova teorija sanjanja Pavel Gregorić ustvrdio je da je predmet teorije usnulina, pojedinačna epizoda koja nam se javlja u snu uzrokovana probavom hrane u organizmu. Najzanimljivija filozofska posljedica te teorije jest varljiva snaga snova, argument koji su upotrebljavali i kasniji filozofi poput Descartesa. Aristotel našu prevarenost u snovima objašnjava time što je od naših spoznajnih sposobnosti u snu aktivna samo predodžbena sposobnost, dok je ona prosudbena neaktivna. Gregorić zaključuje da je to prva zaokružena teorija sanjanja koja ipak ne uspijeva objasniti narativnu strukturu snova te ulogu jezika i simbola u snovima.

Simpozij je zaključio gost iz Njemačke Thomas Buchheim predavanjem Was heißt 'Immanenz der Formen bei' Aristoteles. Imanentni oblik zaključna je odredba prve supstancije u Aristotelovoj Metafizici. Ono konkretno može se definirati pomoću matematičkih i životnih oblika. Taj životni oblik jest duša. Odnos između duše i tijela, koji se pritom pojavljuje, mora moći objasniti imanencija nekog oblika. Buchheim zaključuje da je imanencija oblika odijeliti prvobitni uzrok kretanja materijalnoga tijela.

Tvrtko Jolić