Rezonanca metala i dubina zvuka

Rezonanca metala i dubina zvuka

Nakon iznimno uspješna debitantskog albuma Some Blues kvartet Boilers nedavno je promovirao svoj drugi album Abstract Lights, koji donosi pravu raskoš zvuka — rezonanca metala Križićeve trube u kontrastu s dubinom zvuka Dedićeva klavira

Kvartet Boilers promovira zvuk važnom komponentom — koja ponekad osvaja, ponekad transformira, ponekad oblikuje ono što poznajemo u svijetu zvukovlja. Album rijetkog dosega, koji je zaokupio pozornost europske javnosti, o čemu nedvosmisleno svjedoči i časopis »Time«, dobar je razlog za razgovor.

Hrvatska jazz-scena sastavljena je od iznimno darovitih i svestranih glazbenika, čija se kvaliteta i autorski vokabular s lakoćom prepoznaje i u svjetskim glazbenim krugovima. Posljednja je potvrda tome članak u specijaliziranom broju uglednoga časopisa »Time« posvećen jazz-kvartetu Boilers.

— U nas uistinu postoji nekoliko sastava i pojedinaca koji mogu bez kompleksa nastupati bilo gdje, čak i pred najzahtjevnijom publikom. Teško je ipak govoriti o ozbiljnoj jazz-sceni u nas, jer bi ona podrazumijevala mnogo češće nastupe, veći broj prostora u kojima se izvodi jazz-glazba, i to ne samo u Zagrebu nego i u ostalim gradovima. Svejedno, jazz u nas nije mrtav. Glazba se stvara, ima više mladih glazbenika koji kreću putem jazza i školuje se u inozemstvu ili sami. Njih moramo poduprijeti i očuvati one rijetke prostore u kojima imaju priliku izgrađivati svoju osobnost i unapređivati razinue interpretacije. S druge strane afirmirani glazbenici prisiljeni su na svestranost iz čisto egzistencijalnog pitanja. Bilo bi mnogo bolje da se možemo posvetiti čistom jazzu. Što se tiče lakoće prepoznavanja u svijetu, u to ne vjerujemo, jer ne postoji prava marketinška logistika koja bi uspješno prezentirala udarne domaće jazz-projekte.

Autor članka Simon Mundy pregledom aktualne situacije u europskoj umjetnosti, među vodeće europske umjetnike uvrstio je i Boilerse. U tekstu pod naslovom Zvuk drukčijeg bubnja Boilerse spominje kao glazbenike koji dokazuju da jedinstvo ne mora značiti i istovrsnost, istaknuvši ih kao najzanimljiviji glazbeni događaj sezone.

— Namjera nam je stvarati glazbu koja je komunikativna i nabijena pozitivnom energijom te zanimljiva različitoj publici. Za sada nam to uspijeva. Otoreni smo za raznolike utjecaje i uvijek raspoloženi za eksperimentiranje.

Sve se više navikavamo slušati otvorene oblike, koji u mnogim slučajevima mogu značiti nedostatak svake forme. Što se tiče ritma, jazz se više ne može definirati s aspekta strukture, on se upućuje novim granicama, koje će potom početi rušiti. Kreativno promatrano, nameće se zaključak neizbježne asimilacije s klasičnim tradicijama, afričkim i južnoameričkim idionima, kao i s glazbenim melodijama iz svih mogućih izvora. Što će onda ostati što bi predstavljalo autentičan jazz?

— U svom izvoru, jazz je segment europske i afričke glazbe. Od nas dolazi polifonija i harmonija, iz Afrike ritam i melodija. U svemu tome još su i razni utjecaji etničkih skupina doseljenika s kraja prošloga stoljeća u Americi. Tako je i danas, samo što su utjecaji prošireni na cijeli svijet, a jazz već odavno prihvaćen izvan Amerike. Tehnike su tako napredovale, struktura se razvija. Ritam se razvio ekstremno upravo u jazz-glazbi. Primjenjeuje se poliritmija. Sve se to kondenzira u vrlo kompleksnu suvremenu glazbu kozmopolitskoga svjetonazora, koja prerasta prije utvrđene odrednice i okvire.

Rasne nijanse, koje se još osjećaju u jazzu, vjerojatno će inicirati potpunije približavanje tijekom ovoga desetljeća. Stanovit stupanj autosegregacije zadržao se još među onima koji se ponosito drže nečega što najradije nazivaju afroameričkom glazbom, na drugoj strani ograde koja se ruši pretežno bijele skupine glazbenika i orkestara zauzete su stvaranjem novoga vala impresionističke glazbe. Koegzistencija je možda prava priječ u određivanju stvari koje dolaze. Dok se neki povjesničari i mnogi glazbenici grčevito drže ideje da je jazz afričkoamerička glazba, tijekom posljednjih deset godina težnja prema međurasnoj suradnji i internacionalizaciji ne može se promijeniti.

— Afroamerikanci su najviše pridonijeli razvoju jazza. To je nepobitna činjenica. Bili su pioniri koji su otvorili novu stranicu u povijesti glazbe. No to ne znači da su danas, nakon cijeloga stoljeća jazza oni jedini ekskluzivni tumači te glazbe. U nas naprimjer ne postoje rasne nijanse a svejedno postoji kvalitetan jazz. U svijetu glazbe našeg doba ne postoje stroga pravila, jer muzicira se svagdje u svijetu i džezisti dolaze iz najrazličitijih kultura, donoseći pritom i djelić vlastitoga svijeta. Jazz je univerzalni jezik i način komuniciranja koji ruši sve granice i predrasude.

Unatoč tomu što Hrvatska ima snažnu jazz-scenu s bogatim izvođačkim angažmanom, ta glazbena vrsta u nas je, nažalost, i danas nedovoljno afirmirana, dok je ostaci iz bivšeg sustava još proglašavaju društveno neprihvatljivom pojavom. Očekuju li Boilersi neke radikalnije promjene? Što može slušateljstvo zahtjevnijeg ukusa uskoro očekivati od Boilersa?

— Svi mi očekujemo promjene — je li tako? Vjerujemo da dolazi novo doba u kojem neće biti mjesta za manipulacije s negativnim predznacima, neznanje i nerazumijevanje, nesnošljivost i druge besmislene djelatnosti kojima se ljudi nažalost bave. Možda nastupi neki novi humanizam u kojem će umjetnosti i kulturi biti vraćeno mjesto koje zaslužuju. Mi ćemo u svakom sučaju ići i dalje svojim putem, predano i dosljedno, a vrijeme će biti najbolji sudac koliko smo u pravu.

Razgovarao Nino Zubčević