Priče s ulice

Priče s ulice

Pavao Cajzek rođen je godine 1923. u Čakovcu. Nakon srednjega školovanja završava novinarsku školu.

Godine 1951. zaposlio se kao novinar i fotoreporter u »Narodnom listu«, godine 1959. prelazi u »Večernji list«, u kojemu ostaje sve do mirovine, godine 1985.

Član je Fotokluba Zagreb od godine 1977.

Bio je najpoznatiji zagrebački fotoreporter dugi niz godina. Iza njega, u njegovoj redakciji, ostalo je na desetke tisuća negativa. Bio je veliki ljubitelj fotografije i strastveni sakupljač starih fotoaparata, čime se jako ponosio.

Uvijek u pokretu, skroman, nije imao vremena za samoreklamiranje kao ni za samostalne izložbe.

Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, a između ostalog i Nagrade Tošo Dabac Fotokluba Zagreb (1994), kojom mu je prigodom u Fotoklubu Zagreb organizirana samostalna izložba fotografije (1995).

Umro je godine 1999. u Zagrebu.

Vladko Lozić

Listajući Cajzekove fotografije osjećam svu vitalnost našega grada, ali i uzbuđenje osobe koja sve to može doživjeti i nakon tolikih godina, a da sama i nije mnogim događajima prisustvovala. Ipak, prisustvujem, sudjelujem i zahvaljujući ovim fotografijama postajem dijelom priče koju čitam. Ove se fotografije doista ne samo gledaju nego i čitaju kao najljepše štivo našeg djetinjstva i odrastanja. Slike su to sjećanja i osjećanja. S ponosom nam govore o ljubavi njihova tvorca prema gradu, njegovim malim i velikim stanovnicima, koji su kao i naš autor ugradili sebe u njihov rast i postali nerazdvojni dio njegove prošlosti, ali i najbliže suvremenosti. Vrijeme je promijenilo gradsko lice i ruho, stanovnici izgledaju malo drukčije, ipak, oni su i dalje tu negdje među nama, njihova se lica oslikavaju u prostoru grada koji su uporno korak po korak gradili kao pozornicu na kojoj sami igraju svoje uloge. A naš fotoreporter svojim je umijećem sve to bilježio da bi nam, eto i danas, nakon svoje smrti, prenio i ispripovijedao svoje doživljaje.

Pavao Cajzek nije fotoreporter koji stoji iza kamere da bi samo otkrivao i bilježio, njegov duh i misao nalaze se u njoj. Oni su zajedno u žarištu događanja, oni su dio svega, dio prostora i ličnosti u trenutku stvaranja. Prisjećajući se naših razgovora ne mogu, a da ne razmišljam o njegovoj skromnosti, o pričama čovjeka s ulice, one ulice kojoj je i sam pripadao, na kojoj je sve naučio i koja mu je omogućila da težak i častan posao fotoreportera uzdigne na razinu čudesno lijepog.

Zdenko Kuzmić