Perfekt Music — trajne vrijednosti zabavne glazbe

Perfekt Music — trajne vrijednosti zabavne glazbe

Za razliku od običnih nisko profilnih kompilacija Perfekt zahtijeva autorsku vizuru urednika ili pisca bilješke, preciznu fotografiju i fotodokumentaciju, što će zadovoljiti potrebe sve zahtjevnijih kupaca, ali i ispraviti propuste često načinjene u doba izvornog objavljivanja. Na taj način iz, recimo, povijesne distance naći ćemo se u poziciji da revaloriziramo tu glazbu

Sa Sinišom Škaricom, voditeljem edicija Perfekt Music i Master Music Croatia Records i predsjednikom Hrvatske diskografske udruge, razgovarali smo o ediciji Perfekt Music u okviru koje su na CD-u izdane brojne kvalitetne stare pjesme, vrhunci hrvatske zabavne glazbe.

Kako je nastala edicija Perfekt Music?

— U mojoj se glavi stvorila ideja, koncept već potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Rezultat toga prvi je takav album, šesnaest originalnih snimaka Matta Colinsa od šezdeset i druge do šezdeset i šeste godine, koji je prvi put je imao sve elemente reizdanja, odnosno kataloškog objavljivanja nečega što pripada u arhiv neke diskografske kuće. Na tom izdanju, dakako pored svih autora, nešto bez čega se izdanje uopće ne može smatrati legalnim, uza svaki naslov napisali smo točno vrijeme snimanja i objavljivanja pojedinih snimaka te imena glazbenika koji su sudjelovali u snimanju tih izvedbi, i tu se prvi put pojavio neki škrti zapis na omotu. Naime, zamolio sam Dražena Vrdoljaka da napiše svoje dojmove o ulozi Matta Colinsa u domaćoj pop-glazbi.

Sljedeće izdanje koje je još dosljednije provelo taj koncept, uobičajen u svjetskoj diskografiji kad je riječ o ovakvim izdanjima, zbirka je Crvenih koralja objavljena osamdeset i pete. Tada sam napisao punu bilješku od desetak kartica sa svim popratnim podacima do kojih sam mogao doći.

Nakon ta dva izdanja trebalo je gotovo deset godina da se ta ideja počne pretakati u stvaran koncept. Naime, 1994. pod naslovom Kad je rock bio mlad pojavila su se tri izdanja, od kojih su dva — Matt Collins i Crveni koralji — zapravo reizdanja. Treće je izdanje ono Bijelih strijela, njihove izvorne snimke od 1962. do 1964, autentičnoga rock-sastava koji ima zvučni zapis iz šezdeset i druge, kada je objavljena njihova prva LP ploča pa se to smatra ujedno i prvom pravom rock-pločom u nas.

Često se lome koplja, ne samo u nas nego i u svijetu, oko pitanja prve rock-snimke, mi smatramo da je to na ovim našim prostorima Svi trče oko Sue Bijelih strijela. To je izdanje Bijele strijele — izvorne snimke 1962-1964 bilo nominirano za Porin kao najbolji tematsko, povijesni album, za što sam i dobio Porina, a moja je bilješka također bila nominirana, no Porin je otišao Draženu za njegovu Bilješku.

No, opet je trebalo od 1994. do 1997. proći tri godine dok se konačno nije pojavio dvostruki paket Zvuka osamdesetih, sa po pet CD-ova svaki, a paralelno su objavljena i po dva paketa kaseta. Tada se prvi put pojavljuje logo i ime etikete koja je sad dobila svoj konačni oblik, a to je Perfekt Music. Nakon toga, u nekim preskocima pojavljivala su se razna izdanja u, kako ja to nazivam, kolima, Dalmacija, Arsen Dedić, Tereza u Olimpiji i mnogi drugi.

U 2001. objavili smo dva prva hrvatska luksuzno opremljena box-seta, sa četiri CD-a, svaki sa knjižicom unutra. Nadam se da više nećemo bolovati od tog diskontinuiteta, velikih stanki između tih kola, nego da ćemo moći objavljivati ubrzanije i u kontinuitetu, bez stanke dulje od tri mjeseca od izdanja do izdanja, da se tijekom jedne godine ta edicija osjeti na diskografskom tržištu mnogo intenzivnije nego do sada.

Kako ste došli do ideje za ime i logotip?

— Logotip dinosaura ima najpoznatija svjetska etiketa koja se bavi arhivskim izdanjima, RCA-ino iz SAD-a. To je samo ideja, ali izvorno rješenje napravio je Ivan Piko Stančić. Zašto Perfekt? Perfekt je dvoznačna riječ, govori o tome da bi ova izdanja trebala izgledati perfektno, savršeno, u svojoj namjeri, oblikovanju i sadržaju, a s druge strane perfekt se odnosi na prošlost i ono što je vezano uz prošlost.

Koja izdanja pripremate nakon ovih?

— Jako se teško usredotočiti na isključivo jedno izdanje, jednog izvođača ili jedno razdoblje. Uvijek paralelno radim nekoliko stvari pa se prebacujem, da bih na kraju završio s onim s čim sam prvo počeo. Radio sam Ivu Robića i Zaboravljene zvijezde, paralelno sam za ljeto 2000. kompletno prekopao arhivsku građu za Zvuk šezdesetih za koji sam sakupio dvanaest CD-ova, ukupno tristo i petnaest naslova, a svaki CD pripada jednoj godini od 1960. do 1969. Ustanovilo se da ima toliko građe u šezdesetima koje su uz osamdesete najplodnije, kada je najviše cvjetala zabavna glazba, novi val i pop-glazba. Pokazalo se da na deset CD-ova sve ono što bih htio ponovno predstaviti publici nije moglo stati. Svaki CD u prosjeku ima dvadeset i pet naslova i trebao sam složiti dodatna dva CD-a, jedan od 1960. do 1964, a drugi od 1965. do 1969...

Koliko su sami pjevači imali udjela u pripremi izdanja?

— Netko više, netko manje. S Ivom Robićem često sam razgovarao jer mi neke snimke nisu bile dostupne, nestale su iz naše fonoteke. Zamolio sam ga da pogleda kod sebe da li ima neku od tih ploča, a Besame mucho na kraju uopće nismo našli. Postoji kataloški broj, A i B strana tog singla, ali nemaju ga ni najposvećeniji kolekcionari. Nažalost, njega nismo stigli pitati o pogledu na cijelu njegovu glazbu, na njegovo vrijeme, nego smo o tome razgovarali sa suprugom Martom i ona nam je dala dragocjene podatke. Imali smo podatke koji su ključni i onda smo krenuli s njegovim suradnicima iz tog vremena, Nikicom Kalogjerom, Krešimirom Oblakom.

S Krkljušem sam uglavnom ja komunicirao i on mi je dao isječak iz svoje biografije, koji mi je poslužio kao predložak. Angažirao sam radijskog urednika Nenada Marjanovića Zulima, koji je na temelju snimaka koje sam mu predložio napisao svoju priču... Dakako, trebalo je pogledati neke stare knjige i časopise, isječke iz novina i obilje fotografija koje smo mogli dobiti od samih izvođača. Kad je riječ o Zaboravljenim zvijezdama, sve troje dali su nam brojne informacije i fotografije, koje smo upotrijebili za oplemenjenje knjige.

Među izdanjima nedostaje jedno veliko ime zabavne glazbe: Gabi Novak.

— Gabi Novak, pa Tereza, apsolutno su najdugotrajnija imena hrvatske estrade. Tereza je dobila prvo Perfektovo izdanje reizdanjem albuma koncerta u Olimpiji, snimljeno osamdeset i osme godine. Pripremamo izdavanje CD-a Gabi Novak i još sedamnaest imena. Imamo, dakle, gotovo potpuno pripremljeno osamnaest CD-ova, koji bi se trebali pojaviti na tržištu početkom sljedeće godine.

Otvara se pitanje na koji način plasirati tih osamnaest CD-ova. Oni pripadaju u paket-varijantu izdavanja, neće biti ovako skupo opremljeni, ali važno je da se objave njihove najstarije snimke, s kraja pedesetih i tijekom šezdesetih, kad su ta imena bila apsolutni vladari estradne pozornice.

Nakon toga dolazi ono izdanje sa dvanaest CD-ova iz šezdesetih, gdje su upravo ta osamnaestorica nosioci tog zvuka. To izdanje trebalo bi prvi put imati format LP-kutije. Naravno, sve sam neću moći raditi, pa će se broj suradnika koji će biti spremni raditi na antologijama Gabi, Tereze, Arsena, Vukova, kao što je Runjić priredio svoj i Oliverov box-set za vrijeme mog kratkog izbivanja iz Croatia Recods.

Jesu li sva izdanja Perfekt Music i sada dostupna, može li ih se nabaviti?

— To su izdanja za koje mi u diskografiji kažemo da su živa, svih ima na skladištu. Naš direktor trgovine dogovorio je prodaju i s vlasnikom Dinatona imajući u vidu dućan u Preradovićevoj, koji je jedini specijaliziran upravo za ovakva izdanja i bila bi prava šteta i nelogičnost da u tom dućanu nisu upravo ova izdanja, jer je tamo sve što se u svjetskoj diskografiji pojavilo u formatu box-setova, kutija, ali i jeftinijih kompilacija. Sklopljen je ugovor prije dva tjedna, i pretpostavljam da se u ovom trenutku to već tamo može naći. Dakle, sva su izdanja dostupna osim tri prva, iz serije Kad je rock bio mlad, ali upravo se spremamo reizdati sva tri i objaviti ih, ako ne do kraja godine, onda tijekom 2002.

Što vas je osobno motiviralo da krenete u izdavanje starih izdanja?

— Da bi se ovako nešto radilo, čovjek mora biti diskofil, nezavisno o tome da li je u tom poslu profesionalno, netko tko se time bavi i ima poseban odnos prema tom proizvodu, od tvrdih ploča, vinila, pa do današnjih CD-ova. Na moju sreću, bio sam i glazbenik, a onda sam postao i diskograf. U školi sam najviše volio povijest i u te tri komponente možda se krije odgovor na pitanje zašto sam krenuo prema ovom načinu obrađivanja i objavljivanja diskografije, imajući u vidu da je diskografija mladi medij, star stotinu godina, a ja sam u njemu gotovo pola tog vremena. Od pedeset i sedme godine, od prve ploče koju sam nabavio, a bila je to upravo Pjeva vam Ivo Robić, njegova prva LP. Kao glazbenik i kao diskofil te kao diskograf praktički sam cijeloga života u glazbi te sam u različitim fazama različito gledao na svijet glazbe kroz koji sam se kretao. Dakako, poglavito mislim na popularnu glazbu koje sam bio dio i još jesam. Tako je Perfekt zamišljen kao autorska i vjerojatno pomalo preuzetna inačica svođenja računa u prilično zapuštenu, ali po mom mišljenju dragocjenu glazbenom kutku našega kolektivnog pamćenja. Ono se sastoji od mnogih banalnih trenutaka naše svakodnevnice, ali i od mnogih prijelomnica u našim životima i društvu uopće. Koliko se puta uhvatimo da nam zbog neke melodije ili stiha popularne pjesme s nevjerovatnom životnošću zaiskre flash backovi iz našega života. No, mišljenja sam da ih nije dovoljno samo refleksno probuditi. Za razliku od običnih nisko profilnih kompilacija Perfekt zahtijeva autorsku vizuru urednika ili pisca bilješke, preciznu fotografiju i fotodokumentaciju, što će zadovoljiti potrebe sve zahtjevnijih kupaca, ali i ispraviti propuste često načinjene u doba izvornog objavljivanja. Na taj način iz, recimo, povijesne distance naći ćemo se u poziciji da revaloriziramo tu glazbu.

Koje su najstarije snimke koje vaš arhiv posjeduje? Što je najstarije u zabavnoj glazbi što postoji fizički?

— Ono što je Croatia Records, nekadašnji Jugoton, sačuvao, a što se spominje u knjizi o Zaboravljenim zvijezdama, jest Elektrotonova snimka Hvala ti Zvonimira Krkljuša. Ne zna se točno kad je ona izdana, jer se podaci razlikuju, čak sam Zvonimir Krkljuš spominje i četrdeset i petu i četrdeset i sedmu godinu. Po tome da je Elektroton ugašen četrdeset i šeste, a nakon toga je odlukom Vlade formiran Jugoton, zaključujem da je to ploča iz četrdeset i pete godine. To je najstarija ploča.

U međuvremenu i putem Perfekta planiramo izdati ediciju Glazbenog spomenara, koja je također objavljena na vinilu. Tamo su zabilježene snimke iz dvadesetih godina, izdanje Božić u Zagrebu snimljeno 1927, snimke iz tridesetih godina, a posebno Vlahe Paljetka, Andrije Konca i drugih. Naši su ljudi premalo informirani o tome i premda je interes dvojben, pogotovo tržišno gledano, jer ga mediji nikad nisu znali probuditi, naša je zadaća taj dio povijesti naše popularne glazbe zabilježiti na trajniji format CD-a.

Na kojim projektima radite u Croatia Recordsu izvan ove edicije?

— Kao pomoćnik predsjednika uprave za program aktivno radim ne samo na iskapanju grobnica, kako to Arsen u šali naziva, nego i na recentnim izdanjima. Vjerojatno ste čuli da je od ovoga ljeta formirana nova etiketa Croatia Records Master Music, koju ja vodim, i prvo izdanje koje je objavljeno je Parni valjak, Live in SC. Pripremamo drugo izdanje, koje će koincidencijom biti ponovno koncertni album, Oliver u pulskoj Areni, pa onda novi, nakon petnaest godina stanke, album grupe Aerodrom. Radim i druge poslove, vezane uz recentno izdavaštvo.

Razgovarala Marijana Lisjak