Paljetkova maštovitost i neobičnost

Paljetkova maštovitost i neobičnost

Luko Paljetak, Kazalište u zraku, Radiodramski tekstovi, Matica hrvatska Dubrovnik

U knjizi Kazalište u zraku Paljetak nam se predstavlja s petnaest radiodrama nastalih u proteklih dvadesetak godina, koje su praizvedbu doživjele na valovima Hrvatskog radija u sklopu Dramskog programa. Osim slušatelja Hrvatskoga radija u uspjelim Paljetkovim dramama mogu uživati i slušatelji brojnih europskih radijskih postaja jer su prevedene na nekoliko jezika.

Čekalac — nastao 1984. — možda se najviše od svih tekstova približava modelu antikomada svojom depersonalizacijom likova. Farsa je to pri čijem su izvođenju na pozornici stalno samo dva lika (Čekalac i Nevažni, koji je samo neutralni komentator zbivanja) uz velik broj (više od šezdeset) epizodista. Mozaik Čekaočeva života autor je podijelio u dvadeset i dva dijela koje je nazvao čekalištima, koji su samo ilustracija osamljena i neuspjela života naslovnog protagonista i stvaraju mozaičnu strukturu beketovskoga čekanja neizbježnoga kraja.

Jedan od najuspjelijih dramskih tekstova objavljenih u knjizi svakako je Posljednji ljetnji cvijet, poetska drama o muško-ženskim odnosima. Jedna strana (muškarac) doživljava pravu ljubav, dok druga strana (žena) iskorištava taj osjećaj kako bi pronašla trenutno utočište, koje će napustiti kad joj više ne bude potrebno. Uzbudljiv život Gospođice N. N. prouzroči pravu buru osjećaja u Gospodinu Bertu, koji se u nju zaljubi. Kad ona iznenada ode, on zapada u očaj koji se još više produbljuje kad otkrije da mu je, umjesto svoje životne priče, ispričala sadržaj petparačkoga ljubića. Uspješno miješajući stvarnost i fikciju, dramu i ljubić, Paljetak je napisao svoju najprevođeniju radiodramu koja je osvojila nagradu za najbolji dramski tekst na Marulovim danima 1996, a godinu poslije 1997, u proširenoj verziji, praizvedena kao dramski tekst u Dubrovniku.

Radijska humoreska Harmonika iz 1994. pomalo je atipična za autorov dramski rukopis jer u njoj, gotovo realističnim pristupom aktualnoj tematici, Paljetak govori o postsocijalističkom vremenu, u kojem se stvarni zidovi mnogo brže dižu i ruše od onih imaginarnih — promjene se najteže i najsporije događaju u glavama ljudi, pa nam autor, ironično, u napomeni na kraju teksta poručuje: »Svaka sličnost sa stvarnim osobama, nazivima ili događajima sasvim je slučajna i nenamjerna.«

Čovjek koji je bio lud ili Perifrastična konjugacija aktivna, drama napisana 1984, zanimljivo je podijeljena na deset stupnjeva, faza lažnog i stvarnog ludila, zločina i njegova raspleta. Trilerski zaplet i njegovo razrješenje odvijaju se u vrlo brzu ritmu koji ovu dramu čini vrlo privlačnom već pri prvom čitanju.

Paljetkov radiodramski opus krasi kako neobičnost i maštovitost tema i stilova obrade, tako i odlično snalaženje unutar ograničenja koje postavlja medij radija. Laka čitljivost, bez imalo banalnosti, osnovno je obilježje većine objavljenih tekstova i u zaključku možemo reći da je Paljetak uspio u svojoj namjeri i s jednakim uspjehom ostvario odnos pisac — čitatelj, kao što je izvođenjem na radiju ostvario odnos pisac — slušatelj.

Goran Ivaniš