Optimizam na filmskoj vrpci

»Zapis«, bilten Hrvatskog filmskog saveza, gl. ur. Diana Nenadić, br. 34, god. IX, Zagreb, ljeto 2001.

Ima li nade za nas? Ima. Barem kad je riječ o filmu, i barem kad je riječ o današnjim generacijama studenata Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Naime, uvodni osvrt u novom broju »Zapisa«, točnije rečeno raščlamba ovogodišnje studentske filmske revije — FRKA, održane od 20. do 22. travnja, svaki tamo prikazani film mladih hrvatskih redatelja, scenarista i glumaca ocjenjuje, najmanje u jednom segmentu, odličnom ocjenom. Prema riječima autora teksta Darija Markovića, o njihovim je filmovima moguće pisati posve ravnopravno s filmovima profesionalaca.

Ohrabrujuće je, smatra Marković, da su predstavljeni studentski radovi »odlični po dominantnom segmentu, dakle onom koji film drži kao cjelinu«. Navodeći kao primjere filmove Vuk Nikole Ivande, inače dobitnika Velike nagrade FRKA-e, Autobiografija Ive Semenčić, Dva posljednja čovjeka na svijetu Ane Šimičić i Vinko na krovu Nebojše Slijepčevića, Marković u analizi ističe nekoliko ključnih momenata. Među ostalim, navodi da su svi ti filmovi — izvrsno pisani. To je nedvojbeno u kontrastu s prevladavajućim stajalištem da je osnovni problem zrelog hrvatskog filma loš scenarij pun neuvjerljivih dijaloga.

Nadalje, studenti su redovito usmjereni žanrovskom filmu, osobito hororu i krimiću, što upućuje na želju mladih filmaša za što boljim, gotovo perfekcionističkim, autorskim ovladavanjem zanatom. Tako se stvara domaća publika, ali i prisiljava kritika na sve ozbiljniju angažiranost oko mladaca, čime se, zaključuje Marković, javljaju i konkretni preduvjeti za solidnu nacionalnu filmsku produkciju.

Temelje takve produkcije u 34. broju »Zapisa« Marijan Krivak vidi i u retrospektivi videoradova studenata splitske Umjetničke akademije održane u svibnju u Zagrebu. Ističući Dodir Jelene Nazor, Poljičku cestu 25 Gorane Čače i Scenes from Family Life Ivane Runjić, autor ovom happeningu čak daje »nekoliko bodova prednosti« u odnosu na FRKA-u. Naposljetku, optimizam glede hrvatskog filma kad su u pitanju mladi i najmlađi, daju i »Zapisovi« osvrti na rad Škole animacije Lukas osnovane 1999. i radionice filmske glume Close-up Kinokluba Zagreb pod vodstvom Ognjena Sviličića.

Nade u Hrvatskoj, barem ispred i iza kamera, očigledno ima.

Boško Picula