Ive Šimat Banov: ŠETAJUĆI GRADOM

u srodstvu sa legendama, lišen plača za nekoć

preci se vode sa sobom, stari se svijet upleće u svakodnevicu

svoje se vrijeme prodaje znatiželji

svi putovi vode i naprijed i natrag

pitomom upornošću bliže se daljine

penje se u podrume, silazi u šufite

u razvalinama se traži cjelovitost

enformel nagovještava de sanctis, te

hektorović modernu dušu

mudrac se raspituje uokolo kao zadnja neznalica

(sve razumije a pravi se lud)

pronalaze se jednostavne riječi, umetne se i pokoja mudrost puka, šala bez uboda stavljena je na pravo mjesto, poneka stilska figura daje predah

obzirno, uljudjeno te izrođeno iz plemena koje

objavljuje ratove na sve strane,

pod tramvaj s knjigom u ruci, piše se na starim makinama od kojih jabučice bole,

apple space shutle ne igra nikakvu ulogu

gusje pero može iznovice potresti svijet

nitko osim Boga i matere ne bi dao te godine

sporo se izlazi iz djetinjstva

godine ne uče nikakvoj pameti,

pamet se stječe u hrvatskoj ludnici

proučavajući filozofiju,

proučavajući književnost,

povijest ujedanja

kanibalizam i etnopsihizam

od matoša do matoša

ni makac napretka

sve lonac isti

kuhače i noževi

u posljednje vrijeme zatvaraju u atelijere kao u krletke

daju zadaće

koje

dok se ne ispune nema izlaza

kao i onima koji biraju papu

a potom

izlaze

nalikujući napisanom

rekao je dobro božanstveni jakov b...

(taj je čovjek imao uvid u stvari

u krajolik rvacki

u narav ljudsku)

rekao je

ON JE ANĐEO!