Ispred svoga vremena

Ispred svoga vremena

U mjesecu kada je za nama Depeche Mode, medijski smo zaboravili nagrade MTV Europe i očekujemo HIM, ali i Asian Dub Foundation, a vrijeme je i za bezbroj kompilacija. The Best Of, Greatest Hits i slična djela u dane prije Božića privlačit će vaše poglede iz brojnih izloga s diskografskim blagom. Ako moram, savjetujem obvezno dvije kompilacije. Pink Floydova bi zaslužila cijelu kolumnu, u mnogim svjetskim časopisima čak i desetak stranica. Riječju, najteži posao bio je dogovor Watersa i sadašnjih članova. Oko pjesama mišljenja su također podijeljena. Rana faza sa Sydom Barretom, doba do i od Wish You Were Here ili najnovije doba od The Wall. Meni Floydi uključivo s Dark Side of the Moon čine dragi dio života, posebno Echoes ili Oprezno s tom sjekirom, Eugene. Nakon toga, uz iznimku Animalsa i posebnu draž prvog samostalnog albuma Davea Gilmourea, apsolutno su mi nula bodova, važni koliko i Yes i cijela drama zvana simfo-rock. To nisam mogao smisliti i jedva sam dočekao punk. Za razliku od pravovjernih rockera, prva dva albuma Floyda i Atom Heart jako sam izlizao slušajući i danas ih držim genijalnim i daleko ispred vremena. The Dark Side of the Moon sam do dolaska Barryja Whitea i Donne Summer s dvadesetominutnim stvarima u komadu nerijetko upotrebljavao i kao zvučnu kulisu za male kućne zabave. Koncertno ludilo i spektakle kojima godinama opčinjavaju ljude, a tako je i danas, nikad nisam držao važnijim od predstavljanja novih tehnoloških dostignuća. I onda, ponavljam, spas je došao u punk-verziji. Govoreći o kuruzi i progresivi, jer tako se to nekad dijelilo, nikad nisi bio siguran koliko je neka stvarna, a koliko medijski osmišljena podjela. Gosti koji dolaze u zagrebački Dom sportova imaju sličan problem. Him su obožavani od djevojčica, s druge strane darkeri su koliko i moj susjed kad se poslije posla premaskira u off-izdanje. Pjesme o smrti, namazane oči i sva ikonografija dobro poznata iz djelovanja The Cult, Sisters Of Mercy ili Mission ne može biti nepokrivena na diskografskom tržištu. Stoga me zaista zanima kako će to sve izgledati uživo. Kada je o televiziji i to glazbenoj riječ, ovogodišnja dodjela nagrada MTV Europe zaista je bila frigidna. Ali G je imao šalabahter svugdje, loše ga gledao i svi smo ga skužili. A kao veliki frajer ispaljuje provjerene i valjda odobrene štoseve. Da sam mu ja bio producent, završio bi u perju i smoli. Mary J. Blige bila je najblistaviji trenutak. Kraljica crne glazbe pobjeđuje glazbom, nastupom i izgledom. To je zaista bio razlog da se čovjek bavi show bizzom. Inače, televizijska slika nerijetko mi je umjesto akvarija i zvuk uvijek dolazi s CD playera. Da je to ispravno, uvjerio sam se još jednom kada sam hvalevrijednom akcijom kabelskih distributera dobio još satelitskih kanala. Među njima i njemački glazbeni kanal Viva. Horror. Ne valja ni kao slika umjesto te-vea kao akvarija. Ali Mary J. Blige. Mmmmm...