Apostoli mira i dobra

Apostoli mira i dobra

U povodu izložbe Umjetnička djela iz pinakoteke franjevačkog samostana Sv. Anto i Dana Matice hrvatske u Sarajevu, 8-12. studenog 2001.

Kulturna baština u posjedu vjerskih zajednica nedovoljno je proučena i zaštićena. Veliku važnost i vrijednost slikarskih i kiparskih predmeta što se nalaze u samostanima Bosne Srebrene, tek je široj javnosti pokazala velika i reprezentativna izložba Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine, najprije održana u Sarajevu, 1988, a potom u Zagrebu, 1988/89. godine pod naslovom Franjevci Bosne i Hercegovine na raskršću kultura i civilizacija. Golemo umjetničko blago pohranjeno u crkvenim riznicama, muzejima, galerijama, pojedinim zbirkama i lapidarijima svjedoči o brižnu sakupljanju i čuvanju te prezentiranju naše baštine, pri čemu treba spomenuti kataloge-monografije spomenute izložbe, zbirke Galerije Široki Brijeg, Galerije Gabrijel Jurkić u Livnu, monografiju Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine iz 1990. te pojedine manje publikacije o crkvenom i samostanskom blagu u nas.

Osnovna misijska djelatnost franjevaca u Bosni bila je da putem propovijedi, učenja, liječenja i pravne pomoći budu uključeni u život katoličkoga stanovništva. Sve vrijeme turske vladavine franjevci su se koristili povlasticama dobivenim od sultana Mehmeda II. Osvajača izrečenim u ahd-nami kojom su franjevci i katolička raja dobili zakonsko priznanje i carsku zaštitu. Osim toga, franjevci su bili jedini školovani ljudi u narodu, a njihovi samostani žarišta pismenosti i riznice za sakupljanje kulturno-historijskih i umjetničkih vrijednosti. U razvoju naše književnosti javlja se fra Matija Divković (u Veneciji tiska prve knjige na narodnom jeziku pisane bosančicom), franjevci Pavao Papić i Stjepan Matijević, Filip Lastrić (historiografsko djelo tiskano u Veneciji...). Prvi časopis starije bosanskohercegovačke periodike pokrenuo je Ivan Jukić, u Zagrebu, 1850, i nazivao ga »Bosanski prijatelj«. Prvu osnovnu školu prema modernim načelima osnovali su franjevaci u Tolisi kraj Orašja 1823. Znanstvenici liječnici bili su Franjo Gracić (prvi medicinski spis tiskan u Padovi) i Mato Nikolić (1807. prvi diplomirani liječnik u BiH). Prvi javni muzej u BiH osnovan je pri franjevačkom samostanu u Humcu kraj Ljubuškog 1884. Spomenuti misijski rad franjevaca na kulturnom planu pokazuje koliko je bilo važno njihovo javno djelovanje u posljednjih sedam stoljeća, a uz to bih naglasila i njihov dugogodišnji rad na obogaćivanju samostanskih kulturnih zbirki, odnosno rad na prikupljanju, čuvanju i prezentiranju crkvenih stvari i umjetničkih vrijednosti.

Kada se u Sarajevo preselio provincijalat bosanskih franjevaca 1886, Sarajevo će postati sjedište franjevačke provincije Bosne Srebrene sa centrom u samostanu Svetog Križa. Najstarija franjevačka ustanova u Sarajevu samostan je s crkvom Svetog Antuna Padovanskog na Bistriku, spomenik duge tradicije franjevaca u Sarajevu. Najstarija franjevačka rezidencija sa župnom crkvom spominje se u 16. stoljeću, odnosno u 17. stoljeću katolici u Latinluku imaju kapelicu, potom crkvu, a nakon požara 1697. njihovo zgarište na Crkvini ili Crkvišću mjesto je na kome fra Grga Martić podiže prvu crkvu Sv. Ante (kapelica s oltarom Sv. Ante u franjevačkoj kući u Donjoj Kamenici izgorjela 1852.). Gradnja crkve započeta u srpnju 1853, uz pomoć Antuna Vranyczanyja-Dobrinovića, dovršena 1856. Fra Grgina crkva izgorjela je u požaru 1879. Toj je crkvi Eugenija Galska 1864. darovala više skupocjenih predmeta za oltare, sakristiju i dr. te jednu kopiju slike E. Murilla, Uznesenje Marijino, za Gospin oltar. U požarima 1852, 1870, 1879, i 1882. crkva je nekoliko puta uništena. Opis biskupske i župne crkve Sv. Ante na Božić, 1888. »Crkvica mala, jednostavna i siromašna, stajala je samo 10.000 zlatnika sa svim unutrašnjim uređenjem: tri oltara, orgulje, ruho i sve što treba; ali crkvica je na istaknutom mjestu — pred Konakom« (Franjo Venhuda, Uspomene sarajevsko-poljskog župnika, Sarajevo, 1988, str. 28.). Između 1882-1889. crkva je služila Vrhbosanskoj nadbiskupiji kao biskupska i župska crkva, a u njoj je bio ustoličen Msgr. Josip Štadler, sarajevski nadbiskup. Naime, erarsko zemljište u blizini starog Konaka postaje mjesto prethodne crkve Sv. Ante iz 1881-1882. (Jednobrodna crkva pravokutne osnove, dužine 18 m, širine 9 m, s polukružnom apsidom na istočnoj strani i s drvenim tornjićem nad zapadnim ulazom, u kojem su bila postavljena prva dva mjedena zvona. Tu su postavljene na kor i prve orgulje dopremljene iz zagrebačke crkve Sv. Marka. Zapadno od crkve 1893. započinje izgradnja današnjega franjevačkog samostana, koji je dovršen i posvećen 16. rujna 1894. Osobitu vrijednost ima njegova pinakoteka s djelima slikara i kipara, od kojih spominjemo samo neke, i to od starijih autora Haberla, C. Medovića, G. Jurkića, a, od modernih Meštrovića, Despićevu, Vulasa, Poljana, Šimunovića, Kljakovića, Šohaja, Glihu, Murtića, Lovrenčića, Lahovu, Reisera, Likara, Ćurića, Pivca, Grgića, Kregara, Burića, Kajinića, Selmanovića i Vidića.

Na izložbi, interijer prvobitne samostanske crkve (završen do 1914. prema projektu arh. Josipa pl. Vancaša) podsjeća na stara vremena i na Jurkića, kojemu smo posvetili novi izložbeni prostor kao vrhunskom slikaru sakralne umjetnosti, portretistu, pejzažistu Bosne i Hercegovine.

Tradicija franjevaca da sakralnom umjetnošću, likovnošću i graditeljstvom izgrade svoja svetišta i da uz njih prezentiraju sačuvano umjetničko i kulturno blago jasna je i na ovom mjestu, u crkvi i samostanu, osebujnoj riznici suvremenih ostvarenja, gdje samostanska knjižnica, arhiv, pinakoteka, stalna muzejska postavka provincije Bosne Srebrene (otvorena u povodu sedam stoljeća bosanskih franjevaca) i Mala galerija Sv. Anto čine stjecište znanosti i umjetnosti.

Snježana Mutapčić