Udžbenici visoka dometa

Radovan Ivančević, Likovni govor, Profil, 1997; Stilovi, razdoblja, život I, Profil, 1999; Stilovi, razdoblja, život II, Profil, 2000; Stilovi, razdoblja, život III, Profil, 2001.

U izdanju zagrebačkog Profila u posljednjih nekoliko godina izašla su četiri gimnazijska udžbenika za predmet likovna umjetnost našega povjesničara umjetnosti Radovana Ivančevića. Tiskani na vrlo kvalitetnu papiru, što takva vrsta udžbenika i zahtijeva, oni zapravo pružaju drukčiji pogled na ljudska kulturna i umjetnička dostignuća od dvosveščanog udžbenika Jadranke Damjanov, koji je tridesetak godina bio jedini udžbenik za srednjoškolce.

S vremenom se pokazala potreba za tehnički dotjeranijim i bolje oblikovanim udžbenicima, koji bi obradili umjetnost posljednjih desetljeća, tim više što su se kvalitetni udžbenici Jadranke Damjanov tiskali s vrlo malim i ograničenim brojem ilustracija u boji. Ivančevićeva je tetralogija u tom pogledu, s tridesetogodišnjim odmakom, kvalitetnija, a s obzirom na njegov višedesetljetni naporni rad na unapređivanju naše likovne pismenosti kroz različite televizijske emisije, dokumentarne filmove... Pojava novih udžbenika trebala bi, stoga, potaknuti pitanje nastave likovne kulture u svim srednjim školama Hrvatske jer se čini da je taj predmet višestruko zatiran. Svjedoci smo da danas mnogi naši srednjoškolci, izuzev gimnazijalaca i polaznika škola za primijenjenu umjetnost, znaju o umjetnosti, umjetnicima, razdobljima ili umjetničkim pokretima vrlo malo ili gotovo ništa.

Užbenik Likovni govor s podnaslovom Uvod u svijet likovnih umjetnosti za prvi razred gimnazije priprema učenika za novi pogled prema umjetnosti i njezinu shvaćanju kroz mnogostruka i višeslojna, teoretska i praktična razmišljanja. Ivančević je Uvod shvatio kao razjašnjavanje osnova za razumijevanje slikarstva, skulpture, graditeljstva, urbanizma te vizualnih komunikacija. Demistificiranje pojmova kao što su predmet, znak, kompozicija, crta ili ploha postaje Ivančevićeva preokupacija u smislu otkrivanja novih spoznaja mladom učeniku. U udžbenicima posebno mjesto zauzimaju pitanja i vježbe koje od gimnazijalaca zahtijevaju kreativno razmišljanje i vrlo aktivno sudjelovanje. Nakon upoznavanja s osnovama likovnih umjetnosti i vizualnih komunikacija, učenici drugih razreda susreću se, u drugoj knjizi, sa stilovima, razdobljima i životom od paleolita do predromanike. Pregled povijesti umjetnosti Ivančević ne postavlja samo činjenično, nego ga, uz pomno odabran slikovni materijal, produbljuje tumačenjima.

Treći udžbenik obrađuje razdoblja od romanike do secesije. Razvoju likovne umjetnosti od 11. do 19. stoljeća Ivančević priključuje društveno-povijesne odrednice koje su itekako vezane uz ljudske kulturne djelatnosti. Od katedrale u Speyeru do Olbrichove bečke Sezessionshaus u arhitekturi, od romaničkih fresaka do Muncha i Klimta u slikarstvu, od romaničke arhitektonske plastike do Rodina u skulpturi, Ivančević ne nasjeda potebi za stalnim nabrajanjem činjenica, podataka i godina, nego građi prilazi s aspekta vlastitog iskustva. I sve to na način koji gimnazijalce potiče na razmišljanje i promišljanje o ljudskim i civilizacijskim tekovinama. U četvrtom udžbeniku, za završne razrede, Ivančević se dotiče najsloženijeg razdoblja, umjetnosti 20. stoljeća.

Udžbenik o umjetnosti 20. stoljeća sjajna je kompilacija njezine raznolikosti i raznovrsnosti. Obrađujući cijelo stoljeće, Ivančević dolazi i do veoma recentnih djela umjetnosti i arhitekture, kako u obradi, tako i u ilustracijama. Tako se čini da bi ovaj up-to-date udžbenik trebao zaintrigirati svakoga, a ne samo učenika srednje škole. Nadalje, Ivančević naglašava nepobitnu činjenicu vrijednosti originala pred nama, za razliku od reprodukcija koje prelistavamo u knjigama i monografijama, te nužnost prepoznavanja vlastitog da bi se prepoznalo ostalo.

Ivančevićevi udžbenici, na nešto više od tisuću stranica, unatoč pojavama čudnih navrat-nanos knjiga koji postaju njihova katastrofalna alternativa, oplemenjeni su, uz vrlo veliki broj ilustracija u boji svake vrste, crtežima Pavla Štaltera i Zvonimira Lončarića, koje poznajemo iz zgodnih Ivančevićevih animiranih element-filmova. Ukupno to čini otprilike dvije tisuće likovnih djela i spomenika. Poseban je i nerazdvojan dio udžbenika Ivančevićev odnos spram hrvatske likovne umjetnosti i baštine, kojom se autor bavi od znanstvenih početaka. Ističući hrvatske posebnosti unutar sklopa europske povijesti umjetnosti, šibensku katedralu Sv. Jakova, kapelu Bl. Ivana Trogirskog u trogirskoj katedrali te ladanjsku arhitekturu Dubrovnika, Ivančević potvrđuje prinos naše baštine svjetskoj, onoliko koliko nas većina nije ni svjesna. Njegova upornost u razvijanju građanske svijesti o onome što nas okružuje i o onome gdje i kako živimo postaje s ovim udžbenicima luč kulture, tako i likovne kulture, u sumraku kojeg smo svi svjedoci.

Marko Kružić