Stilska čistoća

Stilska čistoća

Slavka Pavić (Jajce, 1927)

Slavka Pavić rođena je godine 1927. u Jajcu. Srednju školu završava u Daruvaru. Godine 1946. upisuje se na Ekonomski fakultet u Zagrebu.

Članica je Fotokluba Zagreb od 1951, otkad stalno izlaže fotografije u zemlji i inozemstvu.

Jedna je od osnivača tzv. Ženske sekcije FKZ, koja u vremenu od godine 1973. pa sve do godine 1988. igra zapaženu ulogu među fotografkinjama iz cijele tadanje Jugoslavije. U tom vremenu članice Ženske sekcije održavaju redovito godišnju izložbu fotografije, pri čemu Slavka Pavić zauzima istaknuto mjesto. Ona je jedina članica Kluba koja je u tom razdoblju izlagala na svih šesnaest uzastopnih godišnjih izložbi te sekcije. Po uzoru na tu sekciju i na tu izložbu pojavljuju se tih godina diljem tadanje Jugoslavije brojne ženske izložbe.

I sama izuzetna autorica, ona je godinama dragocjen suradnik suprugu Milanu, komu pruža svestranu pomoć u radu.

Sudjeluje na više od sto šezdeset izložbi u zemlji i četrdesetak izložbi u inozemstvu, pri čemu osvaja više od četrdeset nagrada i priznanja.

Održala je i dvanaest samostalnih izložbi.

Dobitnica je Nagrade Tošo Dabac za godinu 1990.

Njezina fotografija U prolazu izložena je u stalnom postavu u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.

Vladko Lozić

Prošlo je punih pedeset godina kako je Slavka Pavić zakoračila u prostorije Fotokluba Zagreb. Od tada traje njezino druženje s kamerom, iz kojega će izrasti doista impozantan i posebno kvalitetan opus. Ne sjećam se da sam vidio ma i jednu njezinu osrednju fotografiju. Slike su to koje pamtimo, koje želimo ponovno vidjeti. Velik dio njezinih radova preslika je njezina načina života — samozatajnost iza koje se nešto krije. A to nešto zaista je vrijedno, izraslo iz tradicije, a opet drukčije, uravnoteženo, pročišćeno i misaono jasno. Slavkine radove krasi svaralačka sigurnost, zbog koje svako njezino djelo postaje kristalno jasno.

Njezina umjetnost skladno je jedinstvo klasičnoga i modernog. Težeći mudroj ravnoteži u izrazu, stvara originalne fotografije, bilo da je riječ o urbanom pejzažu, ljudskim figurama ili prirodi, poštivanje forme u nje nikada nije konvencionalno. Ponešto naglašen geometrizam čudesno se isprepleće s fotografskim blistavilom, svjetlom koje pridonosi izražajnom skladu i vrlo smišljenu kompozicijskom doziranju. Njezino fotografiranje nije padalo pod utjecaj novih trendova nego je isključivo proizvod njezina vizualnog i duhovnog sazrijevanja.

Zdenko Kuzmić