Repertoarna širina

Repertoarna širina

Etta James, Blue Gardenia, Private Music, 01934 11580-2

Kompakt-disk Blue Gardenia posljednje je diskografsko ostvarenje Ette James. Svjetlo je dana ugledalo svega pet mjeseci prije smrti proslavljene pjevačice, o kojoj se zapravo u širem krugu jazz-slušateljstva mnogo i ne zna. Posljedica je to nekih, osobnih, problema, koji su uzrokovali duža izbivanja s pozornica i tonskih studija te laviranja na relaciji jazz — soul. CD-om Blue Gardenia, koji možemo smatrati njezinim najrelevantnijim i definitivnim prilogom, Etta James se na najbolji način oprostila od publike i kritičara, koji joj doista nisu štedjeli komplimente. »Etta James jedna je od najboljih pjevačica svih vremena, njezin smisao za improvizaciju neusporediv je«, čitamo u komentaru CD-a Blue Gardenia. Autor cover-teksta za LP album Ette James Golden Decade Ritchie Yorke još je prije tridesetak godina pisao: »Etta James jedna je od najboljih svjetskih pjevačica«, stavljajući je tada uz bok Arethe Franklin.

Već načeta opakom bolešću (umrla je od raka 17. listopada) Etta James je diskom Blue Gardenia dokazala da je izvrsna interpretkinja jazza, bez obzira na prijašnja stilska vrludanja. Interpretirajući niz jazz-standarda i nekih važnih jazz-skladbi starijeg datuma, pokazala je i svu svoju repertoarnu širinu. Zajednički je programski nazivnik tog diska izostanak bržih tempa, pjevačica, kao i aranžer, istaknuti jazz-pijanist Cedar Walton, držali su se balada, a i neki su stariji swing-brojevi dobili nova tempa. Tako No Greater Love s izvrsnim solom trubača Ronniea Buttacavolija, Don't Blame Me, Ellingtonova melodija In My Solitude, Love Letters u aranžmanu gitarista Josha Sklaira, These Foolish Things i Come Rain, Come Shine s trombonistom Georgeom Bohannonom, zadržavaju izraziti baladni značaj, a tom se tipu izvođenja pridružuju i neke starije swing-teme poput This Bitter Earth, My Man te napose Don't Let the Sun Catch You Crying, originalno rhythm & blues tema srednje brza swing-tempa. Tu su još i poznate pjesme He's Funny That Way, Don't Worry 'bout Me te završna skladba Blue Gardenia, po kojoj je disk dobio ime. Izvrsne je aranžmane za cijeli taj program (izuzev Love Letters) napisao pijanist Cedar Walton, uporabivši u nekima i svoja već poznata, originalna harmonijska rješenja, zbog čega se slušajući tu ploču, u pojedinim trenucima stječe krivi dojam o nepreciznoj intonaciji Ette James.

Na kraju valja reći nešto i o pratećem ansamblu Ette James, koji je za tu priliku okupio u »Soundproof Studiju« u Los Angelesu Cedar Walton. Riječ je o vrlo dobru nonetu, koji je više negoli korektno odsvirao Waltonove aranžmane, i iz kojeg vrijedi izdvojiti nekoliko zapaženih solista kao što su tenor-saksofonist Red Holloway, trubač Ronnie Buttacavoli, trombonist George Bohannon, gitarist Josh Sklair te dakako pijanist Cedar Walton.

Mladen Mazur