Predstava može započeti

Predstava može započeti

Šibenčani, tradicionalno privrženi kazališnoj umjetnosti, dobili su, konačno, nakon punih deset godina skupe i koječim opterećene obnove i restauracije, još ljepšu i funkcionalniju kazališnu dvoranu od one u prethodnih 130 godina, u ono vrijeme (1870) najveće i najljepše kazališne zgrade u južnoj Europi

U temeljito obnovljenoj kazališnoj zgradi u Šibeniku, koju je agresorska Jugoslavenska armija 20. rujna 1991, za sedmodnevnog napada na Šibenik, izravnim pogotkom granate u krovište znatno oštetila, Šibenčani će od 20. studenoga ove godine ponovno uživati u dramskim, glazbenoscenskim i koncertnim izvedbama vlastitog poluprofesionalnog ansambla i gostujućih predstava i koncerata. Šibenčani, tradicionalno privrženi kazališnoj umjetnosti, dobili su, konačno, nakon punih deset godina skupe i koječim opterećene obnove i restauracije, još ljepšu i funkcionalniju kazališnu dvoranu od one u prethodnih 130 godina, u ono vrijeme (1870) najveće i najljepše kazališne zgrade u južnoj Europi. Ta je kazališna zgrada, građena od 1864. do 1870. godine imala petsto sjedećih mjesta (u Šibeniku je tada obitavalo oko sedam tisuća stanovnika), a danas u sjajno umivenoj, restauriranoj i prilagođenoj suvremenim zahtjevima (nova rasvjeta, ozvučenje, klimauređaji, fotelje u parteru i drugo) ima svega nešto više od tristo sjedećih mjesta (Šibenik danas ima blizu pedeset tisuća stanovnika). Za Šibenik s bogatim kazališnim životom u prošlosti i u proteklim stoljećima razmaženom kazališnom publikom, mjesta je zasiguro malo, ali ako kazališna vrata budu otvorena onoliko puta tjedno koliko su bila otvorena prvih pedeset godina nakon otvaranja zgrade 1870. godine do 1920, današnjih 314 sjedećih mjesta posve je dovoljno.

Tri kralja iz 1615.

Šibenik, u srednjem vijeku, do 1649. godine, kada je od kuge pomrlo 10 500 žitelja od 12 000 koliko ih je tada u Šibeniku živjelo, najveći grad u Dalmaciji i Hratskoj imao je bogat i raznolik kazališni život, kojega počeci sežu duboko u srednji vijek. Tradicija scenskoga prikazivanja u gradu Šibeniku stara je više od stoljeća. Još u 14. stoljeću flagelanti su u procesijama, jezovitim ispovijedanjima grijeha i pokori, uz međusobo bičevanje (družba bičevalaca-flagelanata) doista pravili scene, a na dramatski način, uz sudjelovanje više likova, recitirani su i prikazivani u lekcijama o spomendanu svetaca i u obredima o velikim blagdanima prizori religioznog karaktera i u brojnim šibenskim crkvama. S vremenom na mjesto crkvene drame, u koje se postupno uvode važni svjetovni elementi i hrvatski tekstovi, stupa svjetovna drama. Posebno poticajno i za kazališni život Šibenika važno bilo je izvođenje crkvene drame Tri kralja, još 5. siječnja 1615. godine u ženskom benediktinskom samostanu sv. Spasa, zbog kojeg je vođen sudski proces u ožujku 1615. po tužbi šibenskog biskupa Arrigona, jer su časne sestre bile maskirane i odjevene u muške kostime.

Predstave su u Šibeniku postavljane s velikim žarom od 18. stoljeća do danas. Već 1775. godine osnovano je društvo Cazino dei nobili (za plemiće i vojne časnike) koje je predstave u to vrijeme davalo na talijanskom jeziku. U 18. stoljeću u Šibeniku je uređena i prva kazališna dvorana (podatak o njoj u dnevniku Šibenčanina Frana Gjadrova iz 1846) u zgradi bivšeg teatra na Dobriću (na obali iza današnje zgrade Županije i Grada Šibenika), na kojoj, na uglu krovnog vijenca, i danas stoji mascherone. A još prije toga predstave su se izvodile u prizemlju Kneževe palače na obali (od 1778. do 1821), u bivšem skladištu soli. Prema zaključku šibenskog Velikog vijeća od 19. rujna 1777. do trga pred Gradskom vijećnicom trebalo se podići općinsko kazalište (nažalost, zaključak nije proveden). U 18. stoljeću i prvoj polovici 19. stoljeća predstave su se izvodile u dvoranama pojedinih patricijskih domova. Od 8141. do 1870. predstavljalo se u Starom teatru — zgradi (bivše veliko skladište) uz istočni gradski bedem, tik uz današnju zgradu kazališta, sa sjeverne strane, povezanu preko puta. Ta je zgrada bila teško oštećena u požaru 1861. godine, ali je ipak zasilu skrpljena pa su se u njoj davale predstave sve do otvaranja nove, sadašnje, kazališne zgrade (svečano otvorena 29. siječnja 1870).

Prinosi Šibenčana za svoje kazalište

Novo, najintenzivnije, razdoblje kazališnog života Šibenika započinje 1870, nakon podizanja velebne kazališne zgrade (gradila se od 1864. do 1870) na mjestu istočnih gradskih bedema i ulaza u gradsku jezgru. Zgrada, u to vrijeme zaista najveća (petsto sjedećih mjesta) i najljepša na Balkanu, svečano je otvorena 29. siječnja 1870. godine predstavom Kip od mesa Teobalda Ciconija, u izvedbi talijanske kazališne družine La dramatica compagnia Vittorio Alfieri. Novu šibensku kazališnu zgradu nije gradila država (kao sve ostale u nas do danas), nego je podignuta isključivo prinosima građana Šibenika, njih 28 dioničara, i to različitih političkih uvjerenja (narodnjaka i autonomaša), čime se i današnji Šibenčani ponose. Kazalište je najprije nazvano Društvenim kazalištem (Teatro sociale da Sebenico), a od 1872. Kazalište Mazzoleni, u čast najvećeg dioničara Franje Mazzolenija, Šibenčanina, opernog pjevača svjetskog glasa, koji je gotovo svake godine pjevao u svom teatru, poglavito na humanitarnim koncertima (uz njega i sestra mu Ester Mazzoleni, proslavjena sopranistica i kći Ida, također sopranistica).

Stigla struja 1896.

U velikoj kazališnoj zgradi, na šibenskoj sceni, u prvih pedeset godina (od 29. siječnja 1870. do 28. lipnja 1920) izvedeno je čak 2310 različitih predstava dramskih, opernih, operetnih, varijetetskih, koncertnih i dr. Nastupale su, uglavom, talijanske putujuće kazališne družine, najviše s komedijama manje vrijednosti. No, bilo je i vrijednih domaćih ostvarenja, poglavito od 1874, kada se sa šibenske pozornice (od 10. do 17. lipnja) prvi put čula hrvatska riječ i afirmirala naša drama (13. lipnja 1874. izvedena je drama u pet činova J. Subotića Zvonimir — ban hrvatski). Istinski velikih djela na dramskom repertoaru bilo je malo, ali su Šibenčani ipak u kvalitetnim izvedbama već u 19. stoljeću i u početku 20. stoljeća vidjeli: Shakespeareove Othella i Hamleta, pa Ibsenove Noru i Sablasti, Tolstojeve drame Moć tmine i Uskrsnuće, Sudermannove Zavičaj — Magda, Borba leptira, Čast, Kamen među kamenjem, Schillerovu Mariju Stuart, Rostandov Chantecler, pa šest Goldonijevih djela, Hauptmannove Osamljene duše i drugo. U tim su djelima Sardou i Dumas sin, pa velikan Ermete Novelli (1906) te članovi poznate obitelji Duse kreirali najveća ostvarenja.

Za kazališni život Šibenika i kazališnu zgradu bila je posebno važna 1896. godina. Te je godine u travnju u kazališnu zgradu uvedena, među prvima u svijetu, električna rasvjeta, umjesto petrolejskih lampi, i postavljen novi zastor (sa slikom iz Krabuljnog plesa). Zbilo se to u svibnju za gostovanja Opere Valenti (devet izvedbi Verdijeva Krabuljnog plesa i Meyberbeerovih Gli Ugenotti).

Šibensko kazalište doživjelo je svoj najveći dan 13. lipnja 1909, kada je apočelo višednevno gostovanje drame Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba s predstavom Gogoljeva Revizora s Fijanom u naslovnoj ulozi te Ogrizovićevom Hasanaginicom (s Vavrom i Fijanom) i Sudermannovom Borbom leptira.

Opera od 1882.

Šibenčani su, dakako, bili iznimno zainteresirani i za glazbenoscenske predstave (opere, operete i koncerte), ali su gostovanja opernih družina počela razmjerno kasno, tek 1882. Od tada do 1920, u četrdesetak godina, izvođeno je čak 345 opernih i operetnih predstava. Šibenčani su u to vrijeme više puta na svojoj pozornici gledali i slušali: Rossinijeva Seviljskog brijača, Verdijeve opere (Traviata, Krabuljni ples, Rigoletto, Trubadur, Ernani), pa Donizettijeve opere (Lucia di Lammermoor, Ljubavni napitak, Favorita, Kći pukovnije), Bellinijevu Sonnambulu, Mascanijevu Cavalleria rusticana, Leoncavallove Pagliacci. Najveći broj talijanskih opernih gostovanja trpio je na oskudnom zboru i još oskudnijem orkestru. Uskakali su zato Šibenčani dajući zborove i orkestar pa i dirigente (Rafael Patucci), a gostujuća družina samo soliste i, djelomično, scenski dekor. U takvoj najvećim dijelom šibenskoj izvedbi nastupio je 1909. i poslije glasoviti tenor Tito Schippa u ulozi Geronta u Verdijevoj Traviati. U to je vrijeme, 1913, šibenski maestro Antun Orsini izveo s isključivo domaćim silama svoju operu Za ljubav.

Godine 1920. gostovala je u Šibeniku prvi put i hrvatska opera. Izvedene su tada opere Onjegin P. I. Čajkovskog, Mascagnijeva Cavalleria rusticana i Leoncavallovi Pagliacci te operete Princeza dolara Falla i Albeinijev Barun Trenk. Uspjeh je bio veličanstven, a posjet rekordan, tako da je Opera HNK Zagreb ponovno gostovala i sljedeće godine (1911) s kompletnim zborom od četrdeset pjevača i orkestrom od 42 člana. Dvije godine nakon toga (1913) gostovala je i Osječka opera.

Između dvaju ratova (od 1921. do 1941) kazališni život Šibenika bio je najsiromašniji. Kazališna dvorana korištena je gotovo svakodnevno za kino (kino Balkan), a dramske i glazbene priredbe bile su rijetke. Ipak zahvaljujući Kazališnoj sekciji proslavljenoga šibenskog glazbenog društva Kolo do 1938. do 1941. glazbenoscenske predstave (opereta) punile su kazališnu dvoranu. Kolo je isključivo vlastitim snagama (solisti, zbor i orkestar pojačan mornaričkom glazbom i pod ravnanjem kapelnika vojnog puhačkog orkestra) izvelo, na zavidnoj umjetničkoj razini, čak pet opereta (Nedbalova Poljačka krv, Kalmanova Grofica Marica, Leharove Zemlja smiješka i Grof Luxemburg te Tijardovićeva Mala Floramye). Pred sam rat Ljubljanska opera izvela je u Šibeniku prvi put Gotovčeva Eru s onoga svijeta, a gostovala je tada i Zagrebačka opera pod vodstvom Krešimira Baranovića, rođenoga Šibenčanina.

Deset premijera na godinu

Najintenzivniji kazališni život Šibenika bio je svakako odmah poslije rata, od 1945. do 1965, za djelovanja Narodnog kazališta Šibenik, kao profesionalne ustanove s vlastitim dramskim ansamblom i operetom (s vanjskim suradnicima: pjevačima Kola i gradskim društvenim orkestrom), kada je godišnje izvedeno (od 1945. do 1964) desetak premijernih dramskih predstava (svaka je doživjela i po dvadesetak repriza) i po dvije premijerne operete (od 1946. do 1955) s više repriza.

Nakon 1965. pa do 1991. kazališni život Šibenika zasnivao se na godišnje više premijernih predstava vlastitoga poluprofesionalnog dramskog ansambla, brojnim kvalitetnim gostujućim predstavama te kvalitetnom dječjom kazališnom produkcijom (Međunarodni dječji festival).

Vjerujemo da će u obnovljenom šibenskom kazalištu od sljedeće 2002. godine ponovno bujati kazališni život Šibenika.

Ivo Livaković