Posegni i dodirni me!

Posegni i dodirni me!

Sve osim hvalospjeva zagrebačkog gostovanja Depeche Mode bila bi obična prepotentnost autora osvrta. Za razliku od mnogih koji su nam stigli umorni, na zalasku ili silasku karijere, britanska atrakcija Depeche Mode nikad nije bila snažnijom, popularnijom i uspješnijom. Posljednji album Exciter iz nekog meni nepoznatog razloga razvalio je svjetske top liste, a njegova koncertna promocija bila je američki i europski koncertni događaj odmah uz Madonnine i koncerte U2. Nerijetko nastupajući po stadionima, Gore, Gaham i društvo bez velikih napora radili su s publikom što god im je palo na pamet. Mnoštvo hitova sada već dvadesetogodišnje karijere i uspjeh posljednjeg albuma, u Zagrebu su izazvali histerično pozitivan odgovor publike. Istini na volju, treba reći da je zagrebačka darkerska scena, što god to značilo, Depeche Mode očekivala godinama, te je deset tisuća oduševljenih bila očekivana posljedica godina odanosti. Na koncertu koji iznimno dobro prenosi osmišljenost audio i vizualnih komponenti spektakla na njihov način, grupa je svoju glazbu spojila u snažan rokerski naboj prekidan pozivima dobro poznatih refrena i euforija je bila neizbježna. Kako Depeche Mode nikad nisam obožavao, ali poštivao jesam, točno bi bilo kazati kako nitko nije imao razloga napustiti Ledenu dvoranu Doma sportova nezadovoljan. Naprotiv, teško mi se sjetiti kada su ruke tako ludo i ekstatično njihale zrakom nošene ritmom. Depeche Mode pojačani crnim back-vokalima zapravo je snažna ritmička podloga melodijama i porukama Martina Gorea, a koncertno sve je u znaku Davea Gahana. Seks, droge i rocknroll u gotovo klasičnu izdanju. Glas i tjelesna igra na radost svih, nisam čak siguran da su djevojke bile jedine obasjane srećom. Vremena se zaista mijenjaju i da, sat i pol uz još pola sata dodatka i sve: Personal Jeses, I Feel You, Black Celebration... Svjetski.