Mala zamjerka uvodniku

»Nova Istra«, časopis za književnost, kulturološke i društvene teme, gl. ur. Boris Biletić, god. VI, br. 1, Pula, 2001.

Prvi broj novoga godišta nastavlja s razmatranjem kulturnih tema u prepoznatljivu ruhu — kako onom vizualnom, kojeg obilježava preglednost i jednostavnost dizajna, tako i u ustaljenim rubrikama, koje, nižući se uobičajenim redom, ponovno donose zanimljive priloge.

Rubriku Suvremena književnost otvara nastavak (treća epizoda) djela Istrani pisca Zvane Črnje (čija se deseta godišnjica smrti obilježava i zasebnim tematom u ovome broju), a slijede prozni i poetski radovi desetak domaćih autora. Novi prijevodi, jedna od vrednijih rubrika časopisa, ovaj put sadrži četiri priloga, među kojima se opsegom ističe onaj posvećen dadaističkoj umjetnosti, donoseći prijevode (Adrian Cvitanović) pjesama, manifesta i ostalih besmislica nekolicine važnijih predstavnika toga pravca, o kojima slijede i biografski podaci. Nakon drugog, trećeg i petog, ovaj put na red je došlo i prvo pjevanje Danteove Božanstvene komedije, koje je s talijanskoga prevela Ljerka Car Matutinović. Svojevrsnim nastavkom iz prethodnoga broja možemo smatrati i prilog o dvama mladim ruskim pjesnicima, dok se zanimljivošću ističu priče talijanskog književnika Antonija Tabucchija, prevedene (Ljerka Car Matutinović) iz zbirke Snovi od snova.

U Studijama, ogledima i zapisima čitamo studiju Daniela Načinovića o talijanskom renesansnom piscu Girolamu Muziju, podrijetlom vezanom i uz Kopar. Uz biografske podatke Načinović analizira Muziovo djelo Il cavaliero (Vitez), svojevrstan viteški bonton, koji je istodobno i vrijedan izvor podataka o tadašnjem načinu života. Na kraju priloga slijedi prijevod dijela toga traktata, upotpunjen preslikom stranica originala. Studija Ive Balentovića bavi se Tinom Ujevićem, čiji su život i djela nerijetko prikazivani kroz anegdote, pa autor postavlja pitanje o njihovoj objektivnosti te mjerodavnosti takva, pomalo spektakularnog, pristupa.

Među ostalim prilozima u broju vrijedan pozornosti onaj je Jasenka Zekića, koji piše o, široj javnosti nepoznatu, drugom rimskom kazalištu u Puli, koje je posve uništeno, no u davna vremena njegova grandioznost i funkcija nisu zaostajale za poznatom pulskom Arenom. Uz tu, kazališnu temu, Prilozi o zavičaju donose i zanimljive tekstove o razvoju medicine u Puli te pulskom tramvaju. Filmska rubrika u kojoj Elvis Lenić piše o ratnom filmu na kraju tisućljeća, te književnokritički osvrti na recentna izdanja zatvaraju i ovaj, po mnogočemu kvalitetan broj.

P. S. Mala zamjerka ponovno se odnosi na uvodnik, ne toliko na temu, koliko na potrebu urednika da odgovara (vidi bilješke) na novinske članke i tako brani svoja stajališta. Polemiziranje i prepucavanje možda je bolje prepustiti dnevnom tisku, a ne ovakvim časopisima u kojima se vrijednost ionako više temelji na trajnosti nego aktualnosti tekstova.

Ljubica Anđelković