Vijenac 200

Glazba

CD šlageri

Vrhunski diskografski pothvat!

Pjeva vam Ivo Robić — Izvorne snimke (1949-1959), Perfekt Music, 2001; Croatia Records, Zagreb

CD šlageri

Vrhunski diskografski pothvat!

Pjeva vam Ivo Robić — Izvorne snimke (1949-1959), Perfekt Music, 2001; Croatia Records, Zagreb

Iako je i sâm sudjelovao u nastanku svog luksuznog CD seta, sa 95 autentičnih snimaka njegovih izvedbi prebačenih na četiri kompaktne ploče, iz najplodnijega razdoblja njegove pjevačke karijere između 1949. i 1959. godine, Ivo Robić nije dočekao njegovo izdavanje, umro je 9. ožujka 2000. u sedamdeset i sedmoj godini.

Stjecajem životnih okolnosti magiju Robićeve ličnosti pratila sam uživo, iz godine u godinu na terasi Kvarnera, u svojim adolescentskim godinama, koje su bile baš te godine moga privremenog boravka u Opatiji (onodobna paklena varijanta prisilnog humanog preseljenja građanstva po nalogu vlasti, iz Zagreba npr.). Stoga mogu i osobno posvjedočiti koliko je on značio našoj tada mladoj generaciji, kao stvarni prozor u svijet popularne glazbe, bilo da je bila riječ o američkim uspjesima, o talijanskoj kanconi i francuskoj šansoni u obradi, ili domaćim skladbama, koje nisu nimalo zaostajale za svjetskim hitovima. S takvim nostalgičnim sjećanjem moja će generacija zasigurno s velikim užitkom posegnuti za ovim prekrasnim izdanjem. Zato sve čestitke na sjajno obavljenu poslu — na zamisli, konceptu i nadahnutu uvodnom tekstu prateće knjige Prvih deset diskografskih godina Siniši Škarici, izvrsnom likovnom oblikovanju tandema Bacharach/Krištofić te stručno iscizeliranu i vrlo zanimljivim podacima bogatu tekstu S pjesmom u srcu Dražena Vrdoljaka.

Robić je posjedovao nevjerojatnu dozu osjećajnosti, koja nikada nije djelovala lažno, resila ga je besprijekorna muzikalnost, te je svaku pjesmu mogao otpjevati suvereno, nadahnuto i iskreno već od prvog susreta s njom, osjetivši je intuitivno kao svoju i prilagodivši je vlastitoj osobnosti. Njegova precizna dikcija i glazbena izobrazba nikada se nije nametala ili osjećala kao neki naučeni obrazac. On je uvijek djelovao ležerno i spontano kao da u samom trenutku nastupa piše i sklada stihove i glazbu, koji logično teku kao rezultat trenutačnog nadahnuća, iako ni stihovi ni glazba najčešće nisu bili njegovi. Tu leži tajna velikih interpreta i ona privlačna magijska snaga ličnosti kakvu je posjedovao Robić, prvi mitski lik hrvatske popularne glazbe i pjevač koji nas je povezao sa svijetom. Iz njega je zračila »atmosfera improvizacije, slobode i neobvezatnosti«, urođena muzikalnost koja se »temelji na osjećaju i intuiciji« (Nikica Kalogjera), a čiju skrivenu profesionalnost i perfekcionizam ništa nije moglo pomutiti, te njegovi hitovi i danas djeluju svježe, spontano, plijene ležernošću i iskrenošću: Serenada Opatiji; Ta tvoja ruka mala; Bregovi su ostali za nama; Mona Liza; Tiho plove moje čežnje; Morgen; Srce, laku noć; Samo jednom se ljubi.... Posljednje dvije pjesme sam je skladao. U »svemu što je radio — uključujući i impresivnu listu svjetskih hitova — drugu stranu autorskog bića nosio je postojani Mario Kinel«, naglašava Siniša Škarica u svom tekstu, što je rodilo definitivnim stereotipom domaćih šlagera pedesetih u najboljem izdanju. Uz Kinela tu je niz skladatelja i tekstopisaca, poput autorskih tandema Ljube Katunarića i Blanke Chudobe, Milutina Vandekara i Alke Ruben, Pere Gotovca, Ive Körblera, Nenada Grčevića, Zvonimira Krkljuša, Hede Piliš i mnogih drugih, s orkestrima pod ravnanjem Zlatka Černjula, Nikice Kalogjere, Miljenka Prohaske.

Brojne tehnički dotjerane stare snimke preuzete su s originalnih singlica od 78 okretaja iz dragocjena arhiva Jugotona, te se CD-set s pravom može smatrati pravom diskofilskom svečanošću, znalačkim i iscizeliranim pogledom u rane godine hrvatske estrade iz razdoblja neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, pogotovo nakon odbacivanja neslobodnoga sovjetskog političkog i kulturnog klišea, kada je zabavna glazba bila itekako važnom utjehom mnogima, onaj nužni ventil i hrana osjećaju pripadnosti velikom, slobodnom i mnogo vedrijem zapadnom svijetu.

Nada Vrkljan-Križić

Vijenac 200

200 - 1. studenoga 2001. | Arhiva

Klikni za povratak