Utočište izvan pritisaka i podjela

Utočište izvan pritisaka i podjela

Utočište je danas vrlo često korišten pojam. Traže ga kriminalci, teroristi, izbjeglice... Kaže se da je netko pronašao utočište u vjeri. Dobrodušni ljudi grade utočišta za životinje na rubu istrebljenja. Povijesno, postojala su utočišta za bolesne i siromašne, a mlade su gospodične u romansiranim pričama o gusarima, kraljevićima i kraljevima prosjacima tražile utočište od neromantična svijeta napučena siromaštvom i bolesti.

Smatram da nije potrebno braniti tezu kako je »Vijenac« utočište za sve one koji ne žele živjeti pod diktatom dnevnih zbivanja, političkih pritisaka i podjela, infantilizirana televizijskog programa i tiska... »Vijenac« se, međutim, ne libi, i nikada se ne bi trebao libiti ući u politiku ako ona na najgrublji način (pokušajima ukidanja ono malo potpore koja je još preostala) krene zadirati u teško stečen i održavan položaj kulturnjaka i znanstvenika u društvu. U »Vijencu« je zamjetna velika predanost suradnika i kolumnista, a nedvojben je i napor koji je potreban da bi se uza sve druge aktivnosti kojima se ti kulturni i znanstveni radnici bave još i redovito proizvodio kvalitetan sadržaj. Vidljive su također i ljubav i autoritet s kojima se suradnici kreću područjima što ih redovito prate.

Kako bi opravdao svoje poslanje, »Vijenac« bi trebao okupiti i ostale, manje zastupljene znanosti i umjetnosti, koje su u suvremenoj Hrvatskoj osuđene na marginalizaciju. U tom smislu valja pozdraviti i novije napore, primjerice podupiranje davno etablirana stripa, danas zapostavljena i čak u nešto gorem položaju nego druge umjetnosti.

Ipak, ako se uđe dublje u značenje riječi utočište, uočit ćemo da ona ima i tužan, pomalo melankoličan kontekst. Kada netko traži utočište, to zapravo znači da je neprilagođen svojoj sredini, da u njoj ne može prosperirati i razvijati se, nego je osuđen na stagnaciju izvan glavnih društvenih tokova. Stoga bi, iako »Vijenac« već pokriva Matičino članstvo koje je svakao važan dio kulturne i znanstvene elite u Hrvatskoj, zbog budućnosti samog »Vijenca«, ali i elite same, valjalo još hrabrije i agresivnije ući u približavanje mladima i pridobivanje novih čitatelja, čime bi se reputacija najvažnije kulturne tiskovine potvrdila još i brojem prodanih i pročitanih primjeraka.