Svaki kamen na svoje mjesto

Svaki kamen na svoje mjesto

Crkva svete Marije u Gracu kod Drniša — jedinstven primjer poratne obnove sakralne arhitekture

Tijekom okupacije dijela hrvatskog teritorija 1991-1995. stradala je i kulturna baština. Osobito crkve. Prema podacima iz knjige Ranjena crkva u Hrvatskoj, stradalo je oko tisuću različitih sakralnih građevina. Od 273 potpuno razorenih 115 je crkava. Jedna od njih je i crkva svete Marije (Male Gospe) u Gracu kod Drniša.

Obnova kulturne baštine počela je još u ratnim uvjetima tamo gdje su to okolnosti dopuštale. Tek je nakon Oluje bio omogućen uvid u pravo stanje, kada je i započeo intenzivan rad na obnovi. Danas, nakon šest godina, iako obnova još nije završena, možemo biti zadovoljni s obzirom na materijalnu situaciju u kojoj se kao društvo nalazimo. Obnova barem spomenički najvažnijeg dijela kulturne baštine obavlja se pod nadzorom službe za zaštitu kulturne baštine, a financiralo ju je dobrim dijelom Ministarstvo kulture.

Pristup obnovi svakako je najsloženiji u slučajevima potpuno razorenih građevina. S jedne strane postoji sasvim razumljiva želja da se namjerno srušene građevine rekonstruiraju, ponovno izgrade na svojim starim temeljima i u svojim ranijim oblicima, kao svojevrstan prkos i nepriznavanje nakane rušitelja. Ta je želja općeljudska, poznata od Varšave pa do najsvježijeg primjera rušenja Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku.

Ponekad i u pojedinim uvjetima takav pristup nema utemeljenja, a ponekad nema ni uvjeta, u prvom redu dobre dokumentacije, da bi se rekonstrukcija mogla izvesti. Spomenut ću ovdje dva primjera gdje su razaranja doživljena najdrskije. Rušitelji su zaravnali temelje porušenih crkava u Benkovcu i Petrinji te na njihovim mjestima zasadili zelenilo. U Benkovcu je na istom mjestu (crkve iz druge polovice 19. stoljeća) sagrađena nova crkva, dok je u Petrinji također na istom mjestu, na temeljima barokne crkve sv. Lovre, izveden faksimil. Ponovljena je stara crkva u svim svojim oblicima, ali novim materijalom (opeka, armirani beton). Najzahtjevnija, a time i najbolja obnova jest faksimil metodom anastiloze, što znači da se iz dokumentacije svaki prepoznati element (dakako ako nije uništen) vraća na svoje staro mjesto. To znači da se osim ranijih oblika građevini vraća i stara (povijesna) supstancija.

Faksimilska obnova

Svi su uvjeti postojali za takvu faksimilsku obnovu metodom anastiloze u slučaju rekonstrukcije Svete Marije u Gracu kod Drniša. Sv. Marija (Mala Gospa) bila je sagrađena sredinom 18. stoljeća. Bila je to jednobrodna kamena crkva s pravokutnim svetištem, a sagrađena je na mjestu crkve sv. Petra iz starohrvatskog vremena po kojoj je, smatra se, i Petrovo polje dobilo ime. Sv. Marija iz 18. stoljeća bila je za tamošnje prilike (Dalmatinska zagora) vrlo bogate izvedbe. Posebnom su je činile spolije (ukrasni kameni komadi) stare crkve sv. Petra, koji su bili ugrađeni u njezine zidove i tako sačuvani. Stoga je ovaj lokalitet u Gracu plijenio pozornost arheologa još od kraja 19. stoljeća.

Crkvu su paravojne srpske formacije 1992. miniranjem do temelja razorile. Nakon oslobođenja 1995. zatečena je ruševina. Moglo se procijeniti da je ipak glavnina kamene građe, i to one obrađene (kamena plastika) sačuvana. Ta činjenica, kao i ona o postojanju dobre tehničke i fotodokumentiranosti građevine, bila je dostatna da se predloži rekonstrukcija crkve najvišeg stupnja. Taj je prijedlog prihvatilo Ministarstvo kulture i radovi su započeli. Pristupilo se raščišćavanju ruševina i sortiranju kamena. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita proveo je arheološka istraživanja i, kako se moglo i pretpostaviti, nađeni su temelji apside stare crkve sv. Petra. Odlučeno je da se više od dva metra duboka arheološka jama ne zatrpava, nego da se ostavi i uredi kao budući muzej gdje će se osim apside stare crkve prezentirati ostali arheološki nalazi lokaliteta.

Što originali, što kopije

Svaki prepoznati kamen vraćen je na svoje mjesto. Tamo gdje su ukrasni kameni komadi bili polomljeni sastavljeni su i ugrađeni na raniju poziciju. U slučajevima gdje kameni element nije pronađen isklesan je novi od iste vrste kamena (muljike). Nastojalo se na rekonstrukciji svakog detalja gdje je to god bilo moguće. U ruševini je pronađen najveći dio kamene plastike sa stare crkve sv. Petra iz 9. stoljeća, koja je u obliku spolija bila ugrađena u zidove razorene crkve. Zaključeno je da se oni ipak čuvaju u muzejima (Splitu, Drnišu), no ipak je nad bočnim vratima ugrađena kopija dijela pluteja kao prepoznatljiv detalj gradačke crkve. Što originali, što kopije uglavnom kamenih elemenata crkve sv. Petra naći će se u kripti rekonstruirane gradačke crkve kao nova vrijednost. Izreka po kojoj je svako zlo za neko dobro i u ovom se slučaju obistinila.

I unutrašnjost gradačke crkve bila je bogato dekorirana. Posebnost su za ovaj kraj činile štukature na bočnim zidovima. Ponovljene su do u najsitnije detalje. Rekonstruirani su i kameni oltari. Ovo su prigode da se isprave poneki neprimjereni detalji nastali s vremenom, kao što su bili aluminijski prozori, koji su zamijenjeni drvenim, i još neki drugi.

Svečanost završetka radova i posveta crkve bila je 8. rujna, na Dan Male Gospe. Slučaj je htio da se to dogodilo baš u mjesecu rujnu, čiji se dani u Europi obilježavaju kao Dani europske baštine. Ti su rujanski dani ove 2001. godine posvećeni baštini u kamenu. Zar u toj prigodi može biti ljepšega dara hrvatskoj i europskoj baštini u kamenu od ovoga gradačkog?

Zdravko Živković