Suze i tužbe Radmilove

Suze i tužbe Radmilove

»Dubrovnik«, časopis za književnost i znanost, br. 2, Dubrovnik, 2001.

Najvažniju temu ovog broja časopisa »Dubrovnik« uredio je Ivica Martinović. Ponukan jednim od rukopisa koji su početkom godine otkupom od privatnog kolekcionara došli u posjed Znanstvene knjižnice u Dubrovniku, odlučio je prirediti kritičko izdanje djela »najmlađeg Ivana među književnicima Gundulićima« — Ivana Šiškova Gundulića (1678-1692) — Suze i tužbe Radmilove.

Bio je to zahtjevan rad, jer je djelo dosad objavljeno samo jednom — 1853. godine, prema nepotpunom prijepisu. Original nije sačuvan, a najstariji poznati prijepis jest onaj Lovra Cekinića iz prve polovine 18. stoljeća. Uloživši velik trud, urednik je pokušao rekonstruirati izvorni sadržaj Gundulićeve idile iz više od deset djelomično ili potpuno sačuvanih prijepisa, od kojih su oni iz 18. stoljeća već sami po sebi jezični spomenici. Tako se pred nama točno tristo godina nakon nastanka (datum na posveti je 15. kolovoz 1701.), nalazi restauriran Gundulićev ciklus ljubavnih pjesama koji će pridonijeti boljem vrednovanju njegova pjesništva, jer su njegova 804 stiha u deset pjesama književno-historiografski do sada najčešće vredovana kao radikalna adaptacija talijanskog izvornika. Kako kaže Martinović, ta pogreška najviše govori o kakvoći nacionalne književne historiografije.

Osim cjelovitog prijepisa rukopisa u posjedu Znanstvene knjižnice iz Dubrovnika, ovaj kritički tekst sadržava i kritički tekst priređen prema proučenim rukopisima, kritički aparat za naslov, posvetu i stihove te usporedbu između Cekinićeva prijepisa iz 1731. i Bogovićeva izdanja iz 1853. godine. U podnaslovu Drama predstavljen nam je talijanski književnik Dino Buzzati. U prijevodu Josipa Hećimovića Nikšića možemo pročitati dvije jednočinke: Mala šetnja i Kabanica, te već prije objavljenu kratku priču Kabanica. Ovom prilikom objavljena je ponovo uz istoimenu jednočinku kako bi se, kako to kaže u svojoj napomeni Luko Paljetak, mogao pratiti međuodnos žanrova u stvaralačkom činu. Budući da obje jednočinke imaju istu, uvijek aktualnu temu smrti i odnosa ljudi prema njoj, nadamo se da će ovaj prijevod zainteresirati nekog kazalištarca jer su za njegovo postavljanje potrebna minimalna sredstva.

U tekstu Fanka Wedekinda pod naslovom O erotici, koji je zapravo predgovor zbirci pripovjedaka Vatromet, autor daje kratak osvrt na seksualno prosvjećivanje mladih, postavljajući pitanje koliko se o seksualnosti i erotici može naučiti u školi, a koliko o tome moramo upiti iz roditeljskog doma. Prava korist od seksualnog prosvjećivanja mladeži bit će vidljiva tek onda kada njihovi roditelji konačno uvide smisao seksualnih odnosa, poručuje nam autor. Na tom putu velika je prepreka stid, koji nam otežava; a ako ga ne prevladamo, i u potpunosti onemogućuje razgovor o, uz zarađivanje i uzdržavanje, možda najvažnijem područje našeg života — našoj seksualnosti. Pisan prije gotovo stoljeća, tekst se i danas doima vrlo aktualnim.

Odlično prelomljen, s uvijek lijepo dizajniranom naslovnicom, uvijek s obiljem zanimljivih tema, ovo je jedan od najboljih časopisa udruga MH.

Goran Ivaniš