Odanost mainstreamu

Odanost mainstreamu

The Ray Brown Trio, Bassface, Telarc CD 83340

Kontrabasist Ray Brown jedan je od malobrojnih živućih velikana one istinske generacije odane do kraja klasici i mainstream-jazzu. Pravim imenom Ramond Matthews (Pittsburg 1926), Brown nije samo prvoklasan kontrabasist, on je ponajprije swinger, potom liričar i snažan instrumentalist s fantastičnim osjećajem za dinamiku i estetiku. Uz to glazbenik je golema repertoara. Iluzorno je uopće govoriti o njegovoj prebogatoj karijeri ostvarenoj tijekom sedamdeset i pet godina života i pedeset i pet godina umjetničkog djelovanja. Vrijedi ipak spomenuti da je Ray Brown, suradnik mnogih svjetskih jazz-veličina, odlaskom nekih njemu ravnih prije petnaestak godina odlučio povesti vlastiti klasični klavirski trio, s kojim je ostvario i niz vrijednih diskografskih projekata. U tom je triju djelovao izvanserijski funky-pijanist Gene Harris, nakon čije smrti Brownu nije bilo nimalo lako naći odgovarajuću zamjenu. Ipak uspio ju je pronaći u osobi Bennyja Greena, izvrsna pijanista mlađe generacije, koji se uza stalnoga člana trija, danas jednog od vodećih bubnjara Jeffa Hamiltona, savršeno uklopio u taj komorni jazz-sastav. I Ray Brown i trio drže se ponajviše američke zapadne obale, pa je tako i kompakt-disk etikete Telarc, nazvan Bassface prema skladbi gitarista Kennyja Burrella, snimljen također u Kaliforniji, i to u jazz-centru Kuumbwa u Santa Cruzu.

Program je tog izvrsnog live-izdanja trija Raya Browna sastavljen od niza poznatih skladbi i evergreena priređenih i adaptiranih za trio, pa slušamo zapravo njihove nove i svježe verzije, od kojih brojevi Bass Face, CRS-CRAFT i Phineas Can Be (dvije posljednje originali su Raya Browna, koji se tako predstavlja i kao autor), odišu načinom izvođenja i atmosferom legendarnih trija nenadmašnog Oscara Petersona, što i ne začuđuje s obzirom na činjenicu da je Ray Brown s Petersonom nekad tijesno surađivao. Milestones Milesa Davisa i Makin' Whoopee Donaldsona i Kahna sa zapaženom uvodnom kadencom Raya Browna pripadaju u repertoarnu jazz-klasiku, dok je prelijepa melodija Remember Irwinga Berlina u izvedbi ovog trija dobila neočekivan brz tempo. Tu su i dvije balade, In the Wee Small Hours of the Morning i Taking a Chance on Love s izvrsnim rubato-uvodom i solističkim korusima pijanista Bennyja Greena. Posebno pak mjesto u programu ovog diska zauziam interpretacija jedne od najuspjelijih i najkarakterističnijih skladbi razdoblja be-bopa, Tin Tin Deo pijanista Tadda Damerona. U njoj, uz izvrsna sola svih članova trija, bubnjar Jeff Hamilton svira u dinamici od originalnih afrokubanskih reminiscencija na original do ravnog ritma u kojem i kao pratilac savršeno funkcionira.

Cjelokupan program diska Bassface odiše diskretnom liderskom notom Raya Browna, koji zadržavajući pravo na temeljnu programsku koncepciju trija kao i na pojedine indrodukcije i sola kontrabasa, ne zapostavlja ni u jednom trenutku jednako vrijedne uloge besprijekornih suradnika, pijanista Bennyja Greena i bubnjara Jeffa Hamiltona.

Mladen Mazur