Nepoznato iz pješačke vizure

Nepoznato iz pješačke vizure

Kamera Nina Vranića teleobjektivom fokusira karakteristične detalje podno zagrebačkih streha i upozorava na bogatstvo arhitektonske plastike na pročeljima donjogradskih palača, otkriva vrijednosti zagrebačkih Dvorana od Zlatne do Ilirske ili palače Akademije. Podsjetila nas je da je Zagrebu potrebna stručna monografija o slikarskoj ili kiparskoj baštini. Umjetnička topografija Zagreba nezamisliva je bez Ninovih vizualnih evidencija.

Fotografija je u svijetu i u nas već odavna priznata kao umjetnost. Najzaslužniji promotori fotografije kao umjetnosti kod nas su doajeni Mladen Grčević i Tošo Dabac. Njima se početkom sedamdesetih svakako može pridružiti i Nino Vranić.

Majstor fotografije Nino Vranić čitav je svoj radni vijek bio zaposlen u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Tijekom četrdesetak godina snimao je spomenike i bio koautor brojnih fotomonografija — od gotičke, romaničke i barokne umjetnosti Slovenije do Zlata i srebra zadarskih riznica, Dubrovačkog nakita ili Ponjava iz zbirke Brodskog Posavlja. Osim toga, nezamislive su monografije i katalozi umjetnika bez Vranićevih izvrsnih fotografija. Značajan ciklus u njegovu opusu zauzimaju Zagorski krajolici, koji dinamizmom velikih ploha, svjetlih i tamnijih površina stvaraju karakterističnu vedutu, toliko tipičnu za zagorske brege. Ta tema objedinjena je u fotomonografiji pod naslovom Zagorski krajolici, popraćenoj tekstom Vladimira Malekovića (1986). Samostalno je izlagao u Zagrebu, Ljubljani, Sisku, Varaždinu, Stubici, Zadru, Karlovcu i Grazu, da nabrojim samo neke. Dobio je brojne nagrade na međunarodnim i domaćim izložbama, ali svakako je najvažnije njegovo međunarodno visoko priznanje Federacije za umjetničku fotografiju, koje posjeduje tek nekoliko hrvatskih umjetnika fotografa. Nino Vranić je majstor fotografije i nositelj titule — Excellence FIAP (Federation Internationale de l Art Photographique).

Hrabri ulazak u genezu grada

Jednu od prvih svojih izložaba priredio je Nino Vranić u Muzeju grada Zagreba. Bila je to kultna izložba Portreti umjetnika (1967), po kojoj mi je do danas Nino ostao pojam. Iz te galerije likova upamtila sam nekoliko portreta i doživljavala ih uvijek prema Ninovim fotografijama.

S iskustvom velikog fotografa i izrazitim stvaralačkim nabojem snimao je Zagreb. Svoje viđenje Zagreba u zadnjih desetak godina sabrao je u netom objavljenoj reprezentativnoj fotomonografiji. U toj novoj osebujnoj knjizi o Zagrebu stopile su se kreativne vrijednosti fotografskog izraza u igri kontrasta i svjetlosti koje su me svojedobno impresionirale u Strižićevoj nezaboravnoj monografiji Zagreba iz pedesetih godina.

Nino Vranić kao umjetnik i profesionalac hrabro ulazi u genezu grada i iščitava njegovu slojevitu prošlost, ali i sadašnjost. Kao pravi znalac i zaljubljenik u Zagreb znao je odabrati karakteristične motive i momente koji su ga stvarali. Pustio je da Zagreb govori sam o svojoj prošlosti. Shvatio je vrijednosti srednjovjekovnog dvojnoga grada, osjetio pitoreskne arhitektonske elemente gornjogradskih građanskih kuća i skromnost plemićkih palača. Na Kaptolu se posve posvećuje katedrali — simbolu crkvenog identiteta Zagreba. Vjerojatno je upravo on snimio najbolju fotografiju monumentalne gotičke unutrašnjosti katedrale, ali nisu manje zanimljivi njegovi romantični pogledi na Nadbiskupski dvor i katedralu s jugoistoka.

Vranić interpretira Zagreb kao dvojni grad — na izdancima Medvednice, njegovo nastajanje u 19. stoljeću u ravnici do željezničke pruge, i konačno Novi Zagreb kojega Nino nije zaboravio. Na njegovoj fotografiji rijeka Sava čudesno se približila gradu — Vranić je shvatio da rijeka treba gradu — tom fotografijom navijestio je neke nove, toliko potrebne urbanističke vizije grada.

Nepoznati Zagreb

Nino Vranić savršeno je pokazao 19-stoljetni urbanistički program Donjega grada, uočivši vrijednosti »Zelene potkove«. Izuzetno snimljene raskošne palače s mnoštvom arhitektonskih detalja, urbanistički prospekti i perivoji govore o Europskom kontekstu Donjega grada u vrijeme Gründerzeita i historizma. Vranić je izvrsno osjetio urbane i arhitektonske razlike između triju aglomeracija (Gornji grad, Kaptol i Donji grad), koje su tijekom stoljeća stvorile Zagreb.

Knjiga je podijeljena na više tema i podtema, a Nino posebice upozorava na neke. Pred nama se otkriva novi Zagreb, nepoznat iz pješačke perspektive, Zagreb koji odjednom postaje grad skulpture. Kamera Nina Vranića teleobjektivom fokusira karakteristične detalje podno zagrebačkih streha i upozorava na bogatstvo arhitektonske plastike na pročeljima donjogradskih palača, otkriva vrijednosti zagrebačkih Dvorana od Zlatne do Ilirske ili palače Akademije. Podsjetila nas je da je Zagrebu potrebna stručna monografija o slikarskoj ili kiparskoj baštini. Umjetnička topografija Zagreba nezamisliva je bez Ninovih vizualnih evidencija.

Motivi Zagreba sabrani u ovoj reprezentativnoj monografiji svjedoče o Vranićevu dobrom poznavanju grada i bitnih kulturno-povijesnih odrednica koje su oblikovale grad. O tim vrijednostima govori Vladimir Maleković u sjajnom tekstu kojim obrazlaže doživljaj Zagreba u Vranićevim fotografijama.

Zagrebački »štih« Zagreba

Poetski nadahnut, ali ujedno i nenametljiv Malekovićev stručni predgovor ovoj knjizi, prati redom fotografije i upozorava na vrijednosti odabranih motiva i stvaralačku igru svjetla i sjene, koju povezuje s kultnom monografijom Zagreba arhitekta Zdenka Strižića iz pedesetih godina, kada je upravo Nino Vranić kao profesionalac obrađivao i kopirao Strižićeve negative pripremajući ih za tisak. Maleković nadalje s mjerom upozorava na najzanimljivije kulturološke i povijesne detalje iz zagrebačke prošlosti i sadašnjosti. Akribijom dobrog pisca i poznavatelja umjetnosti fotografije uvjerljivo tumači Vranićeva umjetnička i fotografska postignuća.

Predgovor V. Malekovića i legende uz fotografije prevedene su na engleski jezik, pa vjerujem da će u ovome Zagrebu uživati i strani stručnjaci i posjetitelji našega grada.

Dvjestotinjak fotografija objavljenih u monografiji iscrpno je i stručno legendirala Lada Bošnjak. Knjigu je izvrsno opremio doajen hrvatskog dizajna Mihajlo Arsovski, a objavljena je zahvaljujući golemom zalaganju autorovih sinova Gorana i Vedrana Vranića u nakladi GENIUS d.o.o. Zagreb; za tisak ju je pripremio Kaligraf d.o.o. Zagreb, a tisak potpisuje Zrinski d.d. Čakovec.

Fotografsko nastajanje Zagreba u djelu Nina Vranića promišljeno je, jer ga je stvarao neobično talentiran majstor fotografije koji je znao odabrati moment i kadar je ovjekovječiti Zagreb na najljepši mogući način. Gotovo nikada nije izdvajao objekt izvan njegova prirodna okruženja, pronalazio je atmosferu u kontekstu grada. Njegov Zagreb ima zagrebačkoga »štiha«. On je prepoznao njegov identitet, ali i sam se svojim radom identificirao sa Zagrebom.

Nada Premerl