Inventivno i energično

Spy Kids, red. Robert Rodriguez

Možda niste znali da je Robert Rodriguez, sretni otac troje djece, započeo karijeru kao autor kratkometražnih obiteljskih komedija, prije no što su ga počeli opsjedati Tarantino i Romero, pa Spy Kids funkcionira kao autorov inventivni i energični povratak vlastitim redateljskim korijenima. Na svu sreću, roditelje neće proganjati osjećaj frustriranosti nakon što odvedu klince na projekciju Spy Kidsa i svi će se dobro zabavljati, za razliku od, recimo, neugodna iskustva koje su nedavno doživjeli s Inspektorom Gadgetom. Tandem Rodriguez-Banderas čaroban je i pruža nam one iste nezaboravne trenutke koje nam je ponudio u trećoj priči omnibusa Četiri sobe. Samo što klinci više nisu razmažena derišta i ne boluju od pogledajte-nas-kako-smo-umiljati sindroma, kao što se to najčešće zbiva u lošim obiteljskim filmovima. Rodriguez jednostavno pokušava oživiti njihove najljepše snove u kojima se igraju akcijskih junaka i šalje ih u bajkovitu pustolovinu spašavanja otetih roditelja, ex-špijuna, a da se pri tome ne ponaša poput propovjednički nastrojena školskog psihologa koji svoje učenike želi naučiti pameti jer im je škola tako dosadna. Roboti i mutanti s kojima se Rodriguezovi mali junaci moraju suočiti tijekom svoje avanture doimlju se poput rekvizita iz nekog zaboravljenog lunaparka sedamdesetih. Alan Cumming po običaju je jako zločest, ali i jako simpatičan. A Danny Trejo za promjenu tumači atipični lik dobra momka. No, za razliku od recentnih holivudskih obiteljskih bezličnih CGI-megahitova u čiju je raskošnu produkciju bio upregnut monstruozni korporacijski tim, a rezultati su najčešće bili bijedni, Spy Kids maštovit je autorski one man show darovita zabavljača, koji se nije našao samo iza kamere, nego je preuzeo ulogu montažera, scenarista, koproducenta i majstora vizualnih efekata. Dakako, rezultati su vidljivi.

Dragan Rubeša