Blistave nijanse animacije

»Hrvatski filmski ljetopis«, god. 7 (2001), br. 26, Zagreb, srpanj 2001.

»Animacija je ustvari analiza pokreta i dobar crtač brzo će savladati njene osnove. Nakon prvih, obično vrlo teških koraka, animator će sve manje trebati štopericu, jer će pokrete i detalje pokreta raditi po osjećaju. Uostalom, zato postoje probna, kontrolna snimanja pojedinih scena, koja služe da se pokreti korigiraju ili dodatnim ili ispravljenim crtežima.«

Riječi su to redatelja animiranih filmova Borivoja Dovnikovića Borda iz opširna razgovora koji su s njim za novi broj »Hrvatskog filmskog ljetopisa« vodili Petar Krelja i Hrvoje Turković. Dovnikovićeva su ostvarenja u proteklih pola stoljeća uvelike pridonijela ljepoti i izražajnosti hrvatske animacije. A upravo ove godine Borivoj Dovniković Bordo obilježava pedesetogodišnjicu završetka prvoga hrvatskog animiranog filma Veliki miting braće Waltera i Norberta Neugebauera, na čijoj je realizaciji sudjelovao kao pomoćnik animatora i fazer. Na taj je način otvoren i njegov bogati umjetnički opus čije vrhunce čine autorski filmovi poput ostvarenja Lutkica (1961), Bez naslova (1964), Kostimirani rendez-vous (1965), Krek (1967), Ljubitelji cvijeća (1970), Putnik drugog razreda (1973), Škola hodanja (1978), Jedan dan života (1982) i Uzbudljiva ljubavna priča (1989). Osim umjetničkog stvaralaštva Dovnikovićevu je karijeru obilježio i rad u Duga filmu, a potom i višedesetljetni rad u Zagreb filmu te ravnanje Svjetskim festivalom animiranih filmova u Zagrebu (1985-1991) i obnašanje dužnosti glavnog tajnika ASIFA-e, Međunarodne asocijacije animiranog filma (1994-2000).

Uz biografski intervju Borivoja Dovnikovića Borda novi »Hrvatski filmski ljetopis« donosi i esej Petra Krelje o stilskoj koherentnosti umjetnikova rada, te njegov životopis i cjekokupnu filmografiju od 1951. do 1995. i zasad posjednjega filma Spas u zadnji čas, ali i stripografiju od Udarnika Ratka, prvog stripa objavljenog u »Glasu Slavonije« 1945, do satiričnog serijala Susreti treće vrste objavljena u »Oku« 1994.

Da je srpanjsko izdanje »Hrvatskog filmskog ljetopisa« u znatnoj mjeri posvećeno animaciji, svjedoče još dva teksta. Midhat Ajanović portretira Piotra Dumala (Leteće vlasi, Franz Kafka) uz Jerzyja Kuciu vodećeg suvremenog poljskog animatora, koji po autorovu mišljenju »stvara svoje filmove tako što s lakoćom prelazi granice i ruši barijere između usporednih svjetova, između mašte i jave, između onoga što mislimo da je stvarnost i onoga što se nadamo da bi ona mogla biti«.

Irena Paulus pak piše o skladatelju filmske glazbe Tomislavu Simoviću, u široj javnosti najpoznatijem po partiturama za animirane filmove Dušana Vukotića Surogat i Igra, te za popularni serijal o profesoru Baltazaru. No, autorica u iscrpnoj analizi umjetnikova djela ističe da se u Simovićevu slučaju »skladanje glazbe za crtane filmove pokazalo daleko kompleksnijim i 'ozbiljnijim' poslom nego što bi se to na prvi pogled očekivalo«.

Među ostalim tekstovima u aktualnom »Ljetopisu« Mato Kukuljica raščlanjuje primjenu digitalne tehnologije u restauraciji filmskog gradiva, Sergej Ivasović tumači osnove računalne digitalne montaže, a Tomislav Čegir analizira motive u filmovima Dejana Šorka. Također, treba istaknuti i osvrte na nedavne filmske festivale i smotre u Požegi, Čakovcu i Rotterdamu te dodatak broju — hrvatsku filmografiju od 1991. do 2000.

Boško Picula