Bibliografiju, molim!

Bibliografiju, molim!

Vrlo je zanimljiva reakcija gđe Perić-Kempf na blagi žalac koji sam njezinu liku i djelu uputio u intervjuu u 197. broju »Vijenca«. Gospođa Bosiljka Perić-Kempf (dalje: B. P. K.), koja vrlo često i vrlo neodmjereno udara po drugima, našla se, jadna, zatečenom što se tko usudio, makar i blago, kritizirati njezin rad. Dakako, svojim je odgovorom potvrdila ono što sam suzdržano izrekao o njezinu radu i dražesnom nadimku koji nosi, te zaslužila da se neke stvari kažu i otvorenije. Možda i nisam dovoljno precizno citirao njezinu perfidnu samohvalu u intervjuu u »Zaposlenoj ženi«. Ona je bila sročena tako da ne odgovori na pitanje o objavljenim radovima, a da ipak ostavi dojam važnosti i veličine. Ali to ne smije biti povodom da se ne raščisti bit. Pitanje je jednostavno i jasno: može li B. P. K., koja tako žarko, a neuspješno želi biti mjerom europejstva i neporecivi kriterij struke, podastrijeti javnosti bibliografiju svojih radova objavljenih u inozemstvu? Ako može, neka to učini, a ako ne može, neka to kaže.

Zanimljiva bi bila i njezina domaća bibliografija. Neka isključi pamfletiće, koje objavljuje kao kritike i kvazipromišljanja kulturne stvarnosti, te one rijetke kritike koje se mogu smatrati relativno kvalitetnima (ali ipak ne stručnim ili znanstvenim prinosom kulturi). Neka samo pobroji muzikološke, sociološke, politološke ili kakve druge radove koji udovoljavaju vrlo egzaktnim kriterijima znanstvenog ili barem stručnog rada objavljene u odgovarajućim časopisima. Što se njezine opaske o mome pisanju tiče, ako to smatrate potrebnim, spreman sam radi usporedbe poslati vam svoju bibliografiju (s područja prava, u zemlji i inozemstvu), te popis javnih izvedbi (u zemlji i inozemstvu) svojih skladbi. Bilo bi zgodno da se ta dva popisa, gđe B. P. K. i moj, objave paralelno.

A sada o njezinim žutotiskovnim insinuacijama. B. P. K. podsjeća da je u svom pamfletiću objavljenom u »Novom listu« postavila neka pitanja o radu Hrvatskog društva skladatelja i mene osobno, te se pita zašto na njih nisam odgovorio. Nisam to do sada učinio iz vrlo jednostavna razloga. Odgovarati na neistine, insinuacije i slične žutotiskovne specijalitete B. P. K., koje ona plasira o HDS, MBZ ili meni osobno (ali i drugima!) svako malo zaista nije potrebno. To eventualno može biti zabavno, pa ću razmisliti o promjeni politike. Do njezinih tekstova ionako malo tko drži. Uostalom, da je B. P. K. pravi novinar, a ne pamfletist, ne bi javno postavljala pitanja koja unaprijed u sebi sadrže insinuacije i objede, reciklirala tuđe žutilo, već bi pokušala naći odgovor i dati ga javnosti. Da bi javnost ipak dobila odgovor na pitanja na koja B. P. K. ili nije htjela ili nije znala dati odgovore, ipak ću odstupiti od načela kako joj ne treba odgovarati. Ne zato što bi B. P. K. išta trebalo dokazivati. Njoj činjenice očito ne znače mnogo. Odgovor je zato da se javnosti, koja je toga ionako svjesna, još jasnije pokaže profesionalni nivo B. P. K. Što se članstva u nadzornim i drugim odborima HDS-a i mene osobno tiče, B. P. K. bi, da je profesionalka, vrlo jednostavno našla odgovor. Mogla je pitati ili pogledati u odgovarajući registar (za što ne treba biti pravnik, nego samo biti pismen), Da je to učinila, utvrdila bi da HDS nije članom nadzornog odbora ni jedne od tvrtki koje ona spominje kao upletene u aferu Posmrtne pripomoći. Uostalom, pravne osobe i ne mogu to biti. Da je zatražila podatke o financijskom poslovanju HDS, dobila bi ih, ali bi tada morala zaključiti da s Posmrtnom pripomoći HDS nije imao ni jedan poslovni odnos, a da je s dvjema tvrkama koje se vezuju uz nju imao po jedan, ukupno 2 (slovima: dva) poslovna aranžmana, koja su, prema nalazu Financijske policije, bila potpuno zakonita i uobičajna. Takvih poslovnih odnosa s drugim tvrtkama bilo je na desetke. O tome je, nakon insinuacija žutog tiska (u što ubrajam i tekstove B. P. K., bez obzira što novine u kojima objavljuje to inače nisu) izjavu dao osobno glavni inspektor Financijske policije. Što se mene tiče, utvrdila bi da nisam, kako iz njezina teksta proizlazi, bio članom brojnih nadzornih odbora. Za neke tvrtke u kojima sam navodno bio u nadzornom odboru prvi sam put čuo iz njezina teksta (Krizantema, npr.). Bio sam samo u 1 (slovima: jednom) nadzornom odboru, i to onome Štedionice Zlatica.

Nadalje, da je B. P. K. profesionalka, potražila bi zapisnik s nalazom kontrole Financijske policije i utvrdila da u toj tvrtki (Štedionica Zlatica), osim manjih tehničkih nepravilnosti iz domene administrativnog osoblja, nije bilo nezakonitosti, posebice ne onih vezanih uz rad Nadzornog odbora. Ako »Vijenac« želi, taj mu nalaz mogu staviti na uvid. Isto tako, utvrdila bi da je to jedna od rijetkih štedionica koja je preživjela lomove na financijskom tržištu i uspješno se transformirala suglasno Zakonu o bankama. Da je B. P. K. profesionalka, te da ima primjerenu razinu osobnog i profesionalnog morala, ne bi insinuirala, nego bi točno specificirala nezakonitosti za koje smatra da je tko učinio, te otvorila mogućnost da se njezine tvrdnje ispitaju na sudu. Da je B. P. K. barem prosječan novinar, lako bi ustvrdila da tvrtka Emporion nije »novoizrasla« uz HDS, nego da je riječ o neovisnoj tvrtki s kojom HDS ima samo uobičajene poslovne odnose. U tom bi slučaju i barem malo pažljivije pročitala moj intervju koji ju je tako uzrujao, i u dijelovima koji se ne odnose na nju. Tada bi vrlo lako shvatila (ili možda ne bi?) da je Cantus tvrtka koju je HDS sukladno zakonu (neka provjeri u sudskom registru!) osnovao za obavljanje poslova koji prelaze okvire djelatnosti udruge, ali pridonose njezinu radu (vidjeti Zakon o udrugama). Što se plasiranja novčanih sredstava tiče, samo neuka osoba poput B. P. K. može smatrati da to ne treba činiti i da prikupljen novac od autorskih naknada stoji kao mrtvi kapital na računu umjesto da se okamati i tako uvećan isplati autorima. Takvi su plasmani bili uobičajeni i prije mog dolaska na mjesto tajnika, a bit će i ubuduće. O tome postoji pravilnik i odluke nadležnih tijela HDS kojima uprava redovito polaže račune. Što o tome misli B. P. K., sasvim je irelevantno. Da je B. P. K. profesionalka, pronašla bi revizijska izvješća o radu HDS i možda bi joj bilo nešto jasnije.

B. P. K. spominje i nezadovoljne autore koji su otišli iz HDS. Osobno znam samo tri takva slučaja u desetak godina, što je na broj od otprilike četiri tisuće redovitih i pridruženih članova iznimno malo. U međuvremenu, u posljednjih desetak godina HDS ima oko tisuću i pol novopridošlih članova čija autorska prava štiti. Molim B. P. K. da objavi listu tih nezadovoljnika koji su otišli iz HDS i koji ne dobivaju ni lipe, jer je, sudeći po »znakovitoj intonaciji« njezinih nemuštih rečenica, taj broj sigurno znatno veći od ovoga koji ja iznosim, pa će lako pobiti moje tvrdnje. Inače, »biznismenstvo« i poslovna aktivnost, koji su tako strani B. P. K., vjerojatno su razlog zbog kojih je HDS danas najprosperitetnija glazbena organizacija u Hrvatskoj (u poslovnom smislu, što je usko vezano i za kulturnu djelatnost, o kojoj neka sude članovi HDS, kritičari, pa i B. P. K.). Ako B. P. K. zna koju poslovno uspješniju organizaciju u kulturi, neka je navede kako bismo komparirali završne račune. Dakako, ako ih ona uopće zna pročitati. No, možda se varam.

Možda je B. P. K. stručnjak za poslovne aktivnosti pa vidi ono što mi drugi ne vidimo? Recimo, možda bi mogla biti porezni savjetnik i preporučiti kako se najbolje može naplatiti honorar, primjerice, neki od 300 DEM za tekst na knjižici CD-a, a da porez bude što manji ili da ga uopće nema, i da sve to bude zakonito? Može li se to učiniti preko žiro-računa ili u gotovini? Možda bi na području poreznog savjetovanja mogla biti uspješnija nego što je to u ulozi glazbenog pisca. Uostalom, da je B. P. K. spisateljica profesionalka, inače tako stroga i pravedna, ne bi pisala panegirik diskografskom polufabrikatu za koji i sama (kao usput, više kao vrlinu, nego manu) kaže da je tehnički loš, ali da sadrži biser od teksta i svega drugoga. Tko tekst nije pročitao, možda bi i povjerovao. Posebno ako ne bi znao za vrlo bliske odnose koje ima s autorom tog teksta. Elementarna profesionalnost nalagala bi da se B. P. K. u odnosu na tog autora suzdrži od pisanja ikakva, a posebice takva komentara. Kao što bi se, uostalom, da ima profesionalnog morala, trebala suzdržati o pisanju kritika onim umjetnicima i organizatorima s kojima su ona ili njezin suprug došli u osobni konflikt. Tada joj se ne bi moglo zamjerati da javne medije tako bezobzirno koristi za osobne obračune. Istina, vjerojatno bi tada ostalo vrlo malo domaćih koncerata o kojima bi B. P. K. uopće mogla pisati.

Da je B. P. K. profesionalka, valjda bi netko držao do njezinih tekstova pa bi silni urotnici, pripadnici klanova, diletanti, uzurpatori društvenih sredstava, nesposobni tipovi, »biznismeni« i druge nepoćudne osobe koje ona uzaludno desetljećima prokazuje, bili odstranjeni s javne scene. S obzirom da ona to nije, valja se prisjetiti one stare: psi laju, karavane prolaze. I, na kraju, uputu B. P. K. da šutim samo ću dijelom poslušati. O njezinim tekstovima, u dijelu kritike, kao i do sada, najvjerojatnije neću pisati, jer to oni svojom kvalitetom i profesionalnom razinom i ne zavređuju. No, što se tiče njezinih klevetničkih aktivnosti, nastojat ću od sada uvijek odgovoriti argumentima i odgovarajućim prikazom njezina lika i djela okićenog dražesnim nadimkom. O njezinoj hipokriziji, neprofesionalizmu, dvostrukim standardima, zlouporabi javnog medijskog prostora, i drugim dražesnom joj nadimku pripadajućim karakteristikama, ima toliko podataka, da se unaprijed veselim nastavku ove polemike, te budućim »okršajima« u drugim medijima koje časti svojim žutilom. Uz to, podsjećam: bibliografiju molim, ona je sporna.

Ivo Josipović