Veliki Wagnerovi dueti

Veliki Wagnerovi dueti

Kirsten Flagstad i Lauritz Melchior, Great Wagner Duets, Naxos Historical

Ove je godine gramofonska tvrtka Naxos u izdanju Historical objavila CD s velikim Wagnerovim duetima u interpretaciji Kirsten Flagstad i Lauritza Melchiora koji uistinu možemo nazvati povijesnim. Naime, to dvoje umjetnika s punim pravom uživa ugled najvećih vagnerijanskih pjevača dvadesetoga stoljeća, i slušajući duete iz Lohengrina, Tristana i Isolde, Sumraka bogova i Parsifala vjerujemo da je onima koji su s njima pjevali zastajao dah. Istaknuta hrvatska mezzosopranistica Đ urđa Milinković rekla mi je kako je na jednom pokusu preskočila svoj upad u dionici Brangäne jer je bila zatravljena čarobnim bogatstvom glasa slavne Norvežanke, koji se prosipao kao zlato. Dueti su snimljeni 1939. i 1940, kad je oboje pjevača bilo u punom glasovnom sjaju. Oni su zajedno nastupali svega šest godina, ali su njihovi zajednički nastupi ušli u legendu vagnerijanskog pjevanja. Postigli su zadivljujuće stapanje ne samo glasovnog sjaja, punoće i zaobljenosti nego i snažne izražajnosti, i lako je vjerovati da su i na sceni nadahnuto djelovali (poput nekada Jeana de Reszkea i Milke Trnine, ali tonskoga svjedočanstva o tome na žalost nema).

Kirsten Flagstad rođena je 1895. i debitirala u Operi u Oslu s osamnaest godina. U početku je pjevala vrlo širok repertoar, ali nakon nastupa u Bayreuthu 1933, u Metropolitanu 1935. i u Covent Gardenu 1936. odlučila se isključivo za Wagnera (uz Beethovenova Fidelija). Rat je provela u rodnoj Norveškoj, a nakon rata nastavila je blistavu karijeru, surađujući često s Wilhelmom Furtwanglerom, pod čijim su ravnanjem nastale neke antologijske snimke Wagnerovih djela. Umrla je 1962. u Oslu, gdje je bila ravnateljica Norveške nacionalne opere.

Rođen u Kopenhagenu 1890, Lauritz Melchior debitirao je kao bariton u Pagliaccima. Nakon ponovnog učenja pet godina poslije pjevao je Tannhäusera. Od 1924. nastupao je u Covent Gardenu i Bayreuthu, a od 1926. u Metropolitanu. Neponovljivo snažan, sjajan i netaknut glas sačuvao je pedeset godina. Nakon što se 1950. povukao iz Meta nastupao je na Broadwayu i snimao filmove. Umro je u Kaliforniji 1973. Zamjera mu se da nije odveć strogo poštovao notne vrijednosti i tekst, ali teško bi itko mogao reći da nije bio najveći vagnerijanski tenor stoljeća. Pjevao je i Florestana i Otella.

Dobru potporu pružaju im Simfonijski orkestar RCA Victor i Orkestar Opere u San Franciscu pod ravnanjem njihova stalnog suradnika Edwina McArthura.

Snimke su vrlo pažljivo tehnički dotjerane, tako da se ljepota pjevanja dvoje jedinstvenih pjevača razabire u potpunosti.

Marija Barbieri