U pozadini stvarnosti

Nataša, red.: Ljubiša Samardžić

Sedamnaestogodišnja gimnazijalka Nataša (u izvedbi debitantice ovjenčane u Puli za najbolju žensku ulogu — Tijane Kondić) divlja je i buntovna ženska verzija novobritanskog Futtermanova hit-snalažljivca Dylana iz Shooting a Fish, ili američkih grubijana meka srca, redovite ranjive i turbulentne emotivnosti. Pred očima joj je ubijen otac — pošteni policajac (u cameo-pojavljivanju samog Samardžića) te se ona dječje naivno upušta u grubu i opasnu pustolovinu, šaljući potencijalnim osumnjičenima prijeteće SMS-poruke s džeparenih mobitela.

U praćenju Natašine ubrzane, neuhvatljive naenergizirane samoživosti, film doduše malo kaska, iako očigledno nastoji održati taj rapidno frenetični tempo, a usput se i nametnuti (i kroz Natašin, ali i kroz mnoštvo drugih sporednih likova, uglavnom mladih hrabrih članova Otpora) prozapadnjačkom Klub boraca susreće Beverly Hills idiomatikom. Naime smjestivši se u pozadinu suvremene društveno-političke srpske stvarnosti, Ljubiša pomalo plakatno i isforsirano koketira sa svakodnevnim europejskim stilom življenja, naročito u površnom predstavljanju urbane kulture mladih — buntovno orijentiranih u teškim vremenima prevrata.

Sve to rezultira pomalo pretencioznim filmom eksplicitno političkog angažmana, kojem se ipak ne može poreći stanovit šarm ležerne lakoće i naročito završne razrade vođene ideje Natašine potrage za who-done-it subjektima u raspletu.

Katarina Marić