Svečanost rogova

Svečanost rogova

Gala koncert kornista, održan u povodu sedamdesetog rođendana prof. Prerada Detičeka, pokazao je da prestajemo robovati klišejima i počinjemo živjeti stvarnom kulturom. Koncert je u cjelini bio vrlo kvalitetan, a raspoloženje izvođača — podjednako postojane profesionalne i umjetničke razine i svečarskog angažmana te puno stvarnog poštovanja prema slavljeniku, yčinili su ga jednim od koncerata koji će pamtiti i glazbenici i publika. Prerad Detiček profesorskim se radom bavi više od četrdeset godina, bio je i dekan i prodekan Muzičke akademije u Zagrebu te član naših brojnih orkestara. Zanimljivo je, što je, čestitajući mu na proslavi, rekao Lovro Lisičić, ravnatelj KD Lisinski, da je upravo za vrijeme dok je Detiček bio na čelu zagrebačke Muzičke akademije, počela suradnja Lisinskog i te visokoškolske ustanove, što je danas preraslo u Akademski ciklus Lisinskog u kojemu nastupaju studenti Muzičke akademije. Koncert su zajednički organizirali KD Lisinski, HRT i Hrvatsko društvo kornista, kao solisti nastupili su Froydis Ree Wekre (gošća iz Norveške, sadašnja predsjednica Međunarodnog društva kornista), Radovan Vlatković (najslavniji Detičekov student) i David Kutas (prvi solo kornist Slovenske filharmonije), a uz sudjelovanje Muškog zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja.

Večer je počela vrlo dobrom izvedbom Zbora lovaca iz Weberove opere Strijelac vilenjak (Ansambl rogova, Muški zbor i Orkestar HRT-a), nakon čega su uslijedili solistički nastupi. Prva je, u izvedbi Haydnova Koncerta za rog i orkestar u D-duru, br. 2, nastupila Froydis Ree Wekre. Njezina izvedba bila je zakinuta tehničkim problemima i, unatoč odličnoj suradnji orkestra i dirigenta, bila je to najslabija točka večeri. No, njezin su nastup i dolazak u Zagreb bili vrlo lijepa i srdačna gesta, i glazbenička i strukovna, prema slavljeniku. Potom je nastupio Radovan Vlatković izvodeći Mozartov Koncert za rog i orkestar u Es-duru, br. 2, KV 417, i Straussov Koncert za rog i orkestar u Es-duru, br. 1, op. 11. Visoka umjetnička razina kojom Vlatković već godinama plijeni pažnju i hrvatske i svjetske glazbene javnosti potvrdila se i ovom prigodom. No, izvedba Straussova koncerta bila je jedna od njegovih posebno nadahnutih interpretacija. Sloboda i predanost, sigurnost i odvažnost kojima nas je proveo kroz bogatu i snažnu Straussovu partituru bili su zapravo onaj jedini način koji reproduktivnu umjetnost čini ravnopravnom sa stvaralačkom, u ovom slučaju skladateljskom umjetnošću. Veliko razumijevanje s dirigentskim credom Pavla Dešpalja sve je podiglo na još višu razinu, a posebno treba naglasiti izvedbu orkestra HRT-a. I muzičari i ansambl kao cjelina pokazali su sposobnost koncentrirana i umjetničkog izraza i nastupa, i njihov progres (koji traje već nekoliko godina) danas je neupitan. U izvedbi Mozartova koncerta Vlatković nije ostvario jednakokvalitetnu interpretaciju, posebice u usporedbi s njegovim prijašnjim izvedbama tog djela (npr. sa Zagrebačkim solistima). No, njegov je nastup ipak bio temelj koji je obilježio ovaj koncert, iz kojega je izvirala kvaliteta i svih drugih točaka programa. Potom je nastupio David Kutas, vrlo dobro izvevši Montijev Čardaš, djelo virtuozne težine te svečarskog i vedrog naboja. Na samom kraju je na podij Lisinskog izašlo 24 kornista, koji su praizveli Svečanu paradu za rogove i orkestar Pavla Dešpalja, napisanu upravo za ovu prigodu. Večer je zaključena brojnim čestitkama Preradu Detičeku.

Dodi Komanov