Prvi Matičin CD

Prvi Matičin CD

Aida Vidović-Krilanović/Fred Došek, Matica hrvatska, CD 0001

Matica hrvatska nedavno je proširila svoju aktivnost hvalevrijednom djelatnošću i na planu diskografskih izdanja. Nadamo se da je riječ o akciji koja će se nastaviti i nakon objavljivanja prve kompaktne ploče iz serije Hrvatski glazbeni umjetnici. Diskografska izdanja u Hrvatskoj, s područja tzv. nekomercijalne glazbe — a to je već prema definiranim prihvaćenim standardima ozbiljna glazba, odnosno ostvarenja s područja umjetničke glazbe, jazza i izvornog folklora — na samom su repu ionako stihijske produkcije, koja se, osim uz vrlo malo časnih iznimaka, odvija u prostoru neorganiziranosti i posvemašnje nestabilnosti ionako skučena tržišta. Što se pak hrvatskih glazbenika tiče, situacija je još gora, jer se — osim u kontroliranom prostoru institucionalnih produkcija nosača zvuka (koje se zapravo i ne rade za tržište) — pojavljuju tek male, povremene mogućnosti da se relevantna ostvarenja hrvatske glazbene produktive i reproduktive ostvare i kao diskografski projekti. Zato je izdanje kompaktne ploče s interpretacijama mezzosopranistice Aide Vidović-Krilanović u samoj ideji dobar potez, i to stoga što u prvi plan stavlja mladu interpretkinju, koja zaslužuje da o njoj naše glazbene institucije (primjerice zagrebački HNK), kao i naš glazbeni menadžment ozbiljno povede računa. Prvi nosač zvuka Matice hrvatske ima nedvojbeno promotivan karakter, što je zasigurno bila i temeljna ideja kojom su se odgovorni rukovodili pri osmišljavanju projekta Matičinih diskografskih izdanja. U toj svojoj novoj djelatnosti Matica hrvatska u mnogočemu bi mogla pozitivno utjecati na stanje spomenutoga segmenta hrvatske glazbene diskografske produkcije. I to iniciranjem višegodišnjega plana objavljivanja vlastitih diskografskih izdanja, koja bi obuhvatila stvarne vrijednosti hrvatske glazbe, kako na stvaralačkom, tako i na reproduktivnom području. Briga za tradiciju i promotivna uloga u realnoj valorizaciji mladih talenata tu bi trebali biti među primarnim kriterijima izbora. Čini se da je izdanje spomenutog CD-a Aide Vidović-Krilanović rezultat upravo takvih, ili barem sličnih razmišljanja. Rezultat u svakom slučaju pozitivan, premda mu se, u pogledu kakvoće, može uputiti i pokoja zamjerka.

Sa stanovišta općeg vizualnog dojma i dizajnerskog rješenja — a ti su segmenti u javnoj prezentaciji jednog diskografskog izdanja, za koje se pretpostavlja da će ga netko i kupiti, od velike važnosti — spomenuti CD u smeđe-crno-bijeloj komibnaciji boja djeluje vrlo skromno, da ne kažem neugledno. Sadržaj bukleta odgovara međunarodnim standardima, s uvrštenim tekstovima popijevaka i dvojezičnim, kraćim komentarom o izvođačima i skladateljima. Komentar je korektan, a kao i svaki drugi autorski tekst trebalo ga je objaviti potpisana! U bukletu nema sadržaja CD-a, niti je otisnut impresum, koji se, doduše pojavljuje na poleđini kompaktne ploče u jedva čitljivoj kombinaciji crnih slova na tamnosmeđoj podlozi. Radna, crno-bijela fotografija interpreta, mezzosopranistice Aide Vidović-Krilanović i pijanista Freda Došeka, decentno se uklapa u sadržaj knjižice, kojem je pak posve neprimjerena operno-glamurozna fotografija u boji interpretkinje na duplerici bukleta.

Najvažnijim segmentom jednog diskografskog izdanja ipak su same snimke, njihov glazbeni sadržaj, te razina izvedbe i tehnička kvaliteta tonskog zapisa. Sadržaju ove kompaktne ploče nema se što zamjeriti; on obuhvaća izbor solo pjesama Giuseppea Verdija (Sei romanze, iz 1838. godine), Johannesa Brahmsa (dvije popijevke za alt, violu i glasovir, op. 91, te Ciganske pjesme op. 103), dvije popijevke Huga Wolfa, Verborgenheit i Ein Stündlein wohl der Tag), te za kraj ostavljena dva prava bisera hrvatske vokalne lirike, Bersine popijevke Svjetlucanje mora i Seh duš dan. Aida Vidović-Krilanović uz muzikalnu potporu Freda Došeka otkriva se tu kao pjevačica čvrsta glasa lijepo oblikovane melodijske linije, u tumačenju ipak s premalo osjećaja za ekspresiju, za širi raspon dramatskih nijansi pri interpretaciji pojedinih pjesama (Brahms, Zigeunerlieder).

Tehnička kvaliteta snimki je dobra (pokoji kvrc u Verdijevoj drugoj popijevci lako se zaboravi), a za nju su zaslužni producent snimanja Mladen Tarbuk, tonmajstori inž. Božidar Pandurić i Alan Šnajder, dok cijelo izdanje kao urednik potpisuje Fred Došek. Čuje se ipak da klavir nije prvorazredan, te da snimke nisu rađene u pravom studiju, ni u prostoru u kojem je moguće iskoristiti prirodnu atmosferu i odjek. No apsolutnu perfekciju bilo bi i nerealno očekivati od prvog izdanja diskografskog projekta koji nije ostvaren u profesionalnim uvjetima, pa se u tom smislu i ne može predstaviti kao sasvim profesionalan proizvod. Međutim, valja priznati da je ova kompaktna ploča, i uz spomenute zamjerke, neosporan prinos aktualnoj hrvatskoj diskografskoj produkciji.

Bosiljka Perić-Kempf