Pretijesno za satiru

Ljubimica Amerike, red. Joe Roth

Prilično je poticajna bila vijest da se Billy Crystal, dugogodišnji meštar oscarovskih ceremonija, udružio s etabliranim producentom A-lige, Joeom Rothom — koji je pritom preuzeo redateljsku ulogu — u stvaranju komedije manira smještene u samo srce holivudskog sustava. Napokon, ako netko može inteligentno satirizirati okružje u kojemu se stvaraju današnji sve isprazniji studijski filmski proizvodi, onda su to zacijelo upravo ova dvojica prekaljenih insajdera, zar ne?

Crystal se, dapače, toliko posvetio filmu — u kojem nosi ključnu ulogu — da je ovogodišnje Oscare prepustio Steveu Martinu; a znakovito je da je tumačenje glavnog muškog lika povjerio — kao koproducent — Johnu Cusacku, jednoj od najizrazitijih autorskih osobnosti suvremenog američkog glumišta. Pred Hollywood već dugo vremena nitko nije inteligentno, upućeno i zdušno postavio zrcalo koje bi razobličilo ono što se krije ispod silnog glamura — nakon davnih radova Billyja Wildera, u zadnje je vrijeme jedini spomena vrijedan film takvog usmjerenja bio Igrač Roberta Altmana. Dakle, što su Crystal, Roth i Cusack ostvarili?

Još jedan proizvod, nažalost. Već nakon prvih kadrova jasno je da Hollywood koji se u Ljubimici Amerike satirizira nije onaj stvarni, s kakvim mi recenzenti imamo posla, već onaj umjetni, preglumljeni, apsurdni, kakav nikad nije postojao, no kakav se redovito javlja u ovakvim radovima. S obzirom da je toliko udaljen od izvornika, ovaj filmski Hollywood sasvim je plodno poprište za veselu romantičnu komediju s Julijom Roberts, Catherine Zeta-Jones i svom silom sjajnih epizodista, posvećenu filmskim zvijezdama i njihovim mušicama i mjeri u kojoj oni uopće imaju individualnost povrh one javne: drugim riječima, ipak, za isti onakav chick flick kakav je odavno postao standardni dio kinorepertoara. Sličnosti sa stvarnim zbivanjima i osobama baš su zbog toga toliko irelevantne, te o nekoj stvarnoj satiričnoj težini ovdje ne može biti ni govora. S druge strane, film sasvim dobro funkcionira kao konfekcija, dirljiva i smiješna baš koliko treba, da je prilično neumjesno uzrujavati se oko propuštenih prilika. Hollywood se našalio na vlastiti račun s velikom figom u džepu — i to je sve što o ovom minornom ostvarenju treba znati.

Vladimir C. Sever