Pevci, jabuke, kredenci i špigli

Pevci, jabuke, kredenci i špigli

Podatnost pastela blago prianja uz kontrasne odnose, pa nas dojmljiva igra svjetlosti i sjene asocijativno vuče u svijet slika starih majstora. Međutim, Dolenec je čvrsto vezan uz korijene hlebinske tradicije i u njegovim slikama počiva strastvena naklonost prema poetici naivnoga slikarstva

U zavičajnosti, kao u materinu krilu, počiva zasanjana motivika slika Francina Dolenca. Ovaj umjetnik ni po čemu ne istražuje suvremenost. Njegove se figurativne slike, sve redom izvedene u tehnici pastela i uglavnom komornih formata, bave neiscrpnim humusom individualne prošlosti. Slikarevo ja intimistički propituje ishodište. Djetinjstvo je postaja ostanka. Stare metafore uvijek su predočene kao nova odredišta.

Dolenec je rođen u Hlebinama 1930. Prve poduke iz slikarstva dobio je od Ivana Generalića, s kojim je i izlagao u Koprivnici 1947. Pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je slikarstvo 1956. u klasi profesora Marijana Detonija, da bi sljedeće četiri bio suradnikom Majstorske radionice Krste Hegedušića. Već 1958. postao je članom grupe Mart (generacijski i prema prirodi likovnih orijentacija heterogena grupa okupljena oko Krste Hegedušića djelovala je od 1956. do 1962. godine, a u njoj su zajednički nastupali Dogan, Kulmer, Perić, Murtić, Prica, Krsto Hegedušić, Švertasek, Petlevski, Lipovac, Edo Kovačević, Tompa, Svečnjak, Kalina i Smokvina).

U početku, Dolenec je slikao na staklu kao i većina izvornih hlebinskih slikara, da bi se poslije okušao u mnogim tehnikama (ponajviše pastelu, grafici i oslikavanju keramike).

Ugodan sklad domaćeg interijera

Autorica kataloškog teksta, povjesničarka umjetnosti Draženka Jalšić Ernečić iz Koprivnice, nabraja među ostalim fragmente motivike Francina Doleneca: tu su dakle, »skromni krajolici, mladenke v belini, pevci, stol, kruh, cvetje, jabuke, stare škrinje, kredenci i špigli, lelujavi zastori, vaze i bidermeyer pušlehi suhog cvijeća... « To je redovito »krajolik Podravine i rodnih Hlebina«, kojem je pridruženo nekoliko pejzažnih motiva i veduta na kojima su stare kamene kuće uz more, nastale na Murteru i u Istri.

Zemlja je podloga. Točnije, poznata zemlja. Vrijeme radnje poetska je prerada prošlosti u osuvremenjen oblik nostalgije. Zvuk je tišina. Miris domaći. Ritam lagan (ritam zastora koji pokreće vjetar, jer je prozor prema unutrašnjem krajoliku uvijek otvoren). Dolenec je dekorativan. Njega zanima ugodan sklad domaćeg interijera. Kadrove komponira u oku ugodnoj maniri kompozicije, gdje nisu isključeni nadrealni nesrazmjeri odnosa u veličinama prikazanih predmeta. U tom smislu, a i prema odabranu koloritu, sjetnu i pastelno razvučenu po podlozi, kadar se doima kao onirična oaza poznatog teritorija. Podatnost pastela blago prianja uz kontrasne odnose, pa nas dojmljiva igra svjetlosti i sjene asocijativno vuče u svijet slika starih majstora. Međutim, Dolenec je čvrsto vezan uz korijene hlebinske tradicije i u njegovim slikama počiva strastvena naklonost prema poetici naivnoga slikarstva.

Poznati podravski krajolik

Da bi se Dolenca shvatilo i prihvatilo, valja u sebi imati naglašen zavičajni sentiment. Treba voljeti i poznati krajolik Podravine. Treba dakako biti sklon poetici ruralnog, gdje čudesa dekadentnog ili globalnog nemaju svoje mjesto. Izvornost i autonomija osjećaja, naslonjena na jasno spoznatljivu emociju prema tradicionalnim vrijednostima kadrira ove slike. Dolenec je konzervativan u smislu volje za ostankom (i opstankom) u svijetu provjerenih vrijednosti, u dosluhu je s tradicijom modernoga slikarstva i gotovo posve nesklon suvremenosti. Do jučer, takva bi se uvjerenja činila manje aktualnima. Danas, pak, kada je započeo ozbiljan rat u gabaritima upitne globalnosti suvremenog svijeta, jedna smirena duša, ukorijenjena u čovječnu samodostatnost zavičaja, doima se kao mudar strateg.

Na Dolenčevim slikama ne nedostaje ni ironije ni humora (figura kostura koja popravlja prevrnuti bicikl, izbezumljene oči mladih nevjesta...). Iz baštinjena korpusa tradicije hrvatskog sjevera, što se formulira sredinom dvadesetog stoljeća, ovaj je izložbeni projekt predstavio primjeren uzorak.

Nataša Šegota Lah