Mirakul

Mirakul

Vjerovali ili ne, ali čuda se u hrvatskoj glazbi ipak događaju!

I to ne samo zbog naslova Gibonnijeva novog albuma Mirakul, o kojemu je ovdje riječ. Gibonni je ambiciozno prije gotovo tri godine zamislio novi album. Između ostaloga to znači da je želio na albumu osim Vlatka Stefanovskog imati i Pina Paladina i Manu Katchea, ali i Geoffreyja Oryemau i Gaetana Currerija. Svjetske glazbenike, koji u skladu s tim toliko i koštaju. Album je sniman dvije godine pa je cijela priča oko realizacije stajala čudnovato mnogo. Tu se dogodilo jedno od čuda. HT je sve to omogućio Gibonniju. Taj umjetnik jednostavno ne samo što je vrhunski autor pjevač nego je naišao na mecenu koji je to potpomogao i pritom nije tražio nikakve ustupke ili ometao njegove zamisli. Rasterećen dakle materijalnim problemima Gibonni je na miru mogao realizirati svoje čudo.

Zašto stalno ističem čudo? Zato jer ovaj album daleko nadilazi svakodnevnu praksu hrvatske pop-glazbe. Ne samo po umjetničkim dosezima nego i po marketinškom pristupu, koji je toliko efikasan da je album i prije objavljivanja (16. listopada 2001) prodan u velikoj nakladi. No, pustimo na trenutak gotovo savršenu logistiku HT-a i Premise i Gibonnijeva menadžera Ozrena Kanceljaka. Premda treba istaknuti i da su i u svjetskoj praksi menadžeri imali nemalu ulogu u vrhunskih umjetnika (Led Zeppellin — Petar Grant, Beatlesi — Brian Epstein... ) Gibonni se na albumu pokazao kao iznimno nadahnut autor, ali i pjevač, premda mu to drugo mnogi žele osporiti. Vlastita poetika puna začudnih simbola, koji će u na prvi pogled ljubavnoj pjesmi Oprosti sažeti jedno od bolnih općih mjesta danas u Hrvatskoj. Pritom je uvijek spartanskom disciplinom udaljen od bilo kakve banalnosti ili podilaženja, toliko karakteristična u hrvatskoj i ne samo hrvatskoj pop-glazbi. U jednoj od pjesama Gibonni pjeva: »Još te mogu pjesmom kupiti lukavo i slatkorječivo, još uvijek mogu ti podvaliti ljubav...« Na sreću, vjerojatno i da hoće, Gibbo to ne može napraviti pjesmom. Šarene perle nudi Gibbo samo u riječima za pjesmu Libar, jednu od najljepših koje je ikada napisao.

Sada dolazimo do sveg bogatstva glazbe te njezine produkcije i izvedbe. Gibonni je uronjen u svoju rodnu i neizbježnu Dalmaciju, ali i općenito u Mediteran i sve što s njim povezujemo. Od Dalmacije do Sjeverne Afrike, sve uz pomoć Manua Katchea i ostalih već spomenutih, koji su kao i on sudionici suvremenoga svjetskoga mainstreama. Nekima je album odveć barokan, što može tu i tamo i biti istina, ali svaki je od brojnih detalja ljepota za sebe kakvu je teško zamisliti. U Libru, na primjer, Gibonni ubacuje pjevačku skupinu Putokazi na takav način da je riječke djevojke teško prepoznati na temelju onoga što su do sada radile. Kažu da od viška glava ne boli. Od viška, eventualnoga, ovdje glava uistinu ne boli, ali glavobolja u svakom slučaju može proći uz Gibonnijev Mirakul. Tu je pak majstorski posao obavio glazbeni producent Nikša Bratoš. U svakom slučaju Mirakul je u sebi objedinio vrhunskog umjetnika, Dalmatinca, Mediteranca i stanovnika svijeta, vrhunske glazbenike, glazbenog producenta i logistiku vrhunskog menedžera. Umjetnost i posao na istoj razini.