Kakva kombinacija!

Kakva kombinacija!

The Quincy Jones — Sammy Nestico Orchestra, Basie & Beyond, Owest/Warner Bros. 9362 — 47792-2

Count Basie, Sammy Nestico & Quincy Jones! Kakva kombinacija! I upravo tu kombinaciju nalazimo na CD-u Basie & Beyond. Basiejev najprije dugogodišnji fan, a potom suradnik-aranžer i band-leader Sammy Nestico, te čuveni trubač, skladatelj, aranžer i uspješan producent kvalitetne komercijalne glazbe Quincy Jones ostvarili su jedan iznimno kvalitetan big band projekt, nazvan The Quincy Jones — Sammy Nestico Orchestra, posvećen legendi big band swinga Williamu Countu Basieu. Quincy Jones je, uloživši jamačno novac zarađen kvalitetnim komercijalnim produkcijama, posegnuo u svoje džezističke korijene i sjećanja na vremena koje je kao trubač i aranžer proveo u big bandovima Dizzyja Gillespieja i drugih istaknutih leadera. S druge je strane mapa Basiejeva big banda prepuna Nesticovih aranžmana. Tako je i dirigentska uloga u big bandu Jonesa i Nestica pošteno podijeljena među tom dvojicom (od dvanaest na CD-u predstavljenih aranžmana svaki od njih orkestrom ravna na šest). U tom big bandu, koji nažalost nema trajniji karakter, bio je angažiran niz izvrsnih linijskih glazbenika i solista raznih generacija, od veterana flautista Huberta Lawsa, trombonista Billa Watrousa, vibrafonista Emila Richardsa i tenor-saksofonista Petea Christlieba, do izvrsnih mlađih trubača Oscara Brasheara i Warrena Leuninga, pijanista Randyja Kerbera, te sopran- i alt-saksofonista Dona Higginsa.

Kako su Quincy Jones i Sammy Nestico programski, aranžerski i zvukovno taj korpus zamislili, moguće je ustanoviti već nakon prvih taktova uvodne rile, Nesticove skladbe Ya Gotta Try... Harder, pa preko balade Lisette do bluesa How Sweet It Is, koji Nestico piše u čast pokojnog trubača Harryja Sweetsa Edisona, ulogu kojeg u izvedbi preuzima stilski čist trubač Warren Leuning. Quincy Jones poseže repertoarno za skladbama starijih datuma nastalih pretežito prije njegova odlaska u vode komercijalne glazbe. Tako na ovom CD-u nalazimo već dobro nam poznate naslove poput: For Lena and Lennie, Quintessence i Hard Sock Dance iz 1960. napisane za album Bennyja Baileya, sve razumljivo u novim za big band napisanim aranžmanima koji u instrumentariju predviđaju francuski rog, flautu i vibrafon.

Uz neprijepornu nazočnost swinga Basiejeva tipa, repertoar se ovog diska odlikuje i posebnim zvukom te u nekim izvedbama i malim očijukanjem s modernom komercijalnom glazbom, primjerice u završnoj skladbi Out of the Night latinskog ugođaja u 6/4 mjeri s bubnjarem Vinniejem Colaiutom, gitarisom Paulom Jacksonom juniorom i perkusionistom Palinhom de Costom. Ta programska značajka uopće ne derogira posvetu Countu Basieju, a i sadržana je u samom naslovu izvrsnog diska Basie & Beyond.

Mladen Mazur