Idealizirano vrelo

Pavao Despot, Bijeg, Suza, pjesme i eseji, recenzenti prof. dr. Josip Grbelja i Nedjeljko Fabrio, Matica hrvatska, Zadar, 2001.

Zbirka stihotvornoga Bijega i neobičnih esejističkih Suza maštom je oslobođeno pjesnikovo biće i zapravo Despotov credo: dobrota i univerzalna ljubav.

Bijeg je poezija dragih tragova, uspomena, prirode, radosti i domovine, čarolije paške čipke, mora, tajne dječaka s violinom, ispovijedi i molitve, majke (»A ja sam Bogu rekao: / Hvala ti za srce / moje majke«). Lirizam prizora, jednostavnih i bliskih, ritamska razigranost, bujica asocijacija, metafora, razbuđuje u štiocu veličinu malenih stvari i navodi na sudjelovanje u stihovnoj svetkovini, u dobroti kao odabranoj strani života (Srce, Dječak s violinom, Pjesnik i ptica, Bijeg...).

Suza je zanimljiv esejni vijenac u kojem se despotovski lirizam i nazor na svijet stapaju u krajoliku, razdoblju i okolnostima s riječi i značenjem obrađivanog poete. U eseju, primjerice, Zavičajnost Kaštelanove strune čini se kao da se Despot i Kaštelan (jablan u pjesniku i čovjeku) napreskokce kreću kao lik i sjena, stapajući se maštovitom interpretacijom u jedinstvo dobrote čovjeka koji je »nošen morem, nosio more ljubavi«.

Pomalo idealizirano vrelo s kojega se Pavao Despot napajao, kojim je opravdavao svoj zanos i koji je razlogom njegova uspravna pjesničkog hoda nalazimo u esejima o Kozarčaninu, Mađeru i Sudeti, o Matošu, Kamovu, Cesariću, Nikoliću, Marinkoviću, Kranjčeviću, Vesni Parun..., bilo da osebujno svjedoči o njima ili da ih tek kao potkrepu spominje i citira.

Značajke njegove motivima, temama, formom, stilom bogate zbirke despotovska su tvrđava humanosti »po kojoj jest i bit će prepoznatljiviji i glasovitiji od ostalih naših suvremenih pjesnika«.

Iznimnog Splićanina i Zadranina, dobrog profesora hrvatskoga jezika, svakako treba susresti u šetnji ovom knjigom.

Marijana Lisjak