Za ponovno vrjednovanje

Za ponovno vrjednovanje

Hugo Badalić, pjesnik, prevodilac i libretist, osnovnu školu završio je u Brodu i Kostajnici, a gimnaziju u Zagrebu. Nakon završena studija klasične filologije u Beču 1874, postavljen je za namjesnog učitelja velike gimnazije u Zagrebu, a 1896. postao je prvi ravnatelj Donjogradske zagrebačke gimnazije. U književnosti se javio 1874. u »Viencu«, pjesmom Dragin stan, i baladom Panem et circenses. Osim u »Viencu«, poeziju i prozu objavljivao je u »Velebitu«, »Hrvatskoj lipi«, »Hrvatskom domu«, »Hrvatskoj vili« i »Prosvjeti«. Prema drami Theodora Körnera napisao je libreto za operu Nikola Šubić Zrinjski. Opera za koju je glazbu napisao Ivan Zajc izvedena je 4. XI. 1876. Preveo je Shakespeareova Koriolana i odlomke Goetheova Fausta. U Matici hrvatskoj, u čiji je odbor ušao 1884, uredio je više izdanja od kojih je najpoznatija Hrvatska antologija iz 1892. Matica hrvatska izdala mu je 1896. Izabrane pjesme. Pjesme su mu prevođene na njemački, ruski, slovački i esperanto.

Proslava u Slavonskom Brodu, 18. rujna 2001.

Program je organizirala Matica hrvatska Slavonski Brod: predsjednik Hrvoje Špicer te članovi Slavko Mirković, Maja Nakić, Suzana Bilić-Vardić i Ivan Medved. Matica hrvatska Slavonski Brod veliku obljetnicu popratila je i dvama brojevima »Brodskih pogleda« (novine Matice hrvatske Slavonski Brod za kulturu i umjetnost, god. II, br. 25, 6. rujna 2001; god. II, br. 26/27, 20. rujna 2001), koje su posvećene Hugu Badaliću.

Okrugli stol

U Velikoj vijećnici Gradskog poglavarstva Slavonskoga Broda, pod pokroviteljstvom gradonačelnika dr. Joze Metera, održan je okrugli stol o životu i djelu Huga Badalića. Okrugli stol otvorio je predsjednik Matice hrvatske u Slavonskom Brodu gospodin Hrvoje Špicer, a zatim je goste pozdravio gradonačelnik Slavonskoga Broda dr. Jozo Meter. O različitim aspektima Badalićeva kulturnoga djelovanja govorilo je sedmero predavača.

Slavko Mirković detaljno je istražio biografiju Huga Badalića. Zadovoljan što se po prvi puta na primjeren način govori o Brođaninu, čije ime u Brodu nosi jedna ulica i Osnovna škola, a potaknut odazivom predavača i velikim zanimanjem učenika (Klasična gimnazija »Marijan Lanosović« i Osnovna škola »Hugo Badalić«) predložio je da se Gradskom poglavarstvu uputi preporuka za formiranje građanskog odbora koji bi čuvao kulturnu baštinu Broda i štitio je od zaborava.

Stana Vukovac prikazala je odnos književne kritike prema stvaralaštvu Huga Badalića. »Vienac« 1890. donosi tekst o Badaliću, jednom od »najjedrijih i najvještijih pisaca hrvatskih.« Janko Ibler 1893. u »Narodnim novinama« piše o Badalićevoj »Hrvatskoj antologiji« iz 1892. ističući patriotički duh cijele knjige, a Badalića opisuje kao izvrsnog poznavaoca sveukupne naše pjesničke literature i tankoćutnog pjesnika. Nehajev u »Nadi« 1896. nalazi Badalićev uzor u pjesništvu Augusta Harambašića, a zamjera mu što za ljepotu forme i rime gdjekad žrtvuje smisao. Upravo suprotno o Badaliću govori Hranilović, u »Viencu« 1900, dokazujući kako su Badalićeve prigodnice »zanosne formom i sadržajem uzorite«. Vladimir Kovačić u »Novom listu« 1941. piše kako je Badalić označio početak hrvatske realističke poezije, dok akademik Ivo Frangeš Badalićevo pjesnikovanje vidi više kao racionalno iznošenje vladajućih misli i zasada, nego kao iskreno čuvstvo, ali naglašava značenje Badalićeve Hrvatske antologije.

Tematski srodno prethodnom izlaganju bilo je predavanje Vinka Brešića a koji je govorio o statusu Huga Badalića u nacionalnoj književnoj povijesti. Istaknuo je nekoliko ocjena hrvatskih književnih povjesničara. Đuro Šurmin (1898) Badalića je predstavio kao novelista (Paukove mreže), autora rasprave o Osmanu, kao lirskog, refleksivnog i epskog pjesnika, te libretista i prevoditelja. Dragutin Prohaska (1921) veliku pažnju posvećuje Badalićevoj lirici nazivajući ga »simpatičnim nacionalnim revolucionarcem koji stihove rađa starom manirom, a stihove sriče veoma teško«. Mate Ujević (1932) Badalića smatra inferiornim Augustu Harambašiću, a Slavko Ježić (1944) ističe njegovu klasičnu naobrazbu, ali i slabu invenciju. Miroslav Šicel (1965) smatra kako Badalić »ima samo književnohistorijsko značenje«, govori o njemu kao anakronom, spominje ga kao epigona Šenoe i Markovića. Navedeno je Frangešovo i Jelčićevo viđenje kako je Badalić pjesnik jedne pjesme (Panem et circenses). Brešić je istaknuo važnost ponovnog vrednovanja Badalićeva stvaralaštva čemu će doprinijeti reprint njegovih Izabranih pjesama u izdanju Slavonice (1994), kao i pozitivne ocjene Mirka Tomasovića, te ponovno uvrštavanje Badalića u antologije.

Akademik Stjepan Babić govorio je o jeziku i stilu Huga Badalića, pokazavši na primjerima specifičnosti Badalićeva izričaja. Prema zahtjevima metra Badalić piše ie gdje treba jednosložnu stopu, a ije gdje treba dvosložnu (dieli — dijeliti). Za akuzativ zamjenice ženskoga roda koristi češće oblik ju (Kome li pjevam ju sad?). Istaknuta je i Badalićeva česta upotreba pridjeva, umanjenica i jednosložnih riječi.

Akademik Dragutin Tadijanović govorio je o Badalićevoj Hrvatskoj antologiji iz 1892. u izdanju Matice hrvatske listajući vlastiti primjerak koji je nabavio kao petnaestogodišnjak. Kazao je kako je s ovom knjigom cijeli život proživio, donio ju iz Broda u Zagreb, a ona će ponovo doći u Brod gdje će vjekovati. Spomenuo je kako nije tako nerazumljivo, što se često ističe, da je Kranjčević u Antologiji zastupljen samo s dvije pjesme, jer su Kranjčevićeve Izabrane pjesme izašle šest godina poslije Badalićeve Antologije. Nije mu moglo promaći da je u Antologiji zabilježena kriva godina Kranjčevićeva rođenja, 1864, umjesto 1865. Od 69 pjesnika, koliko ih ima u knjizi najviše je Preradovićevih pjesama, čak 20, iza njega slijedi Šenoa sa 17 i ostali sa manje od 10 pjesama. Pjesme su razdijeljene u tri grupe: Lirsko pjesničtvo, Epsko pjesničtvo i Didaktično pjesničtvo. Tadijanović je istaknuo kako su u Badalićevoj Antologiji pjesme na kojim je njegova generacija dobivala saznanja o hrvatskom pjesništvu. Na kraju je rekao da je emotivno vezan za Badalića i da nema riječi kojima se može izreći što za njega znači ova knjiga sa zlatotiskom. Potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić predao je ravnatelju Osnovne škole »Hugo Badalić«, profesoru Josipu Dokuzoviću, litografiju Huga Badalića iz biblioteke akademika Josipa Bratulića. Za knjižnicu Osnovne škole donio je i primjerak Badalićeve Antologije i Izabrane pjesme Huga Badalića iz 1896. u izdanju Matice hrvatske.

Glazbeni pedagog prof. Mihael Ferić prikazao je Badalića kao libretista. Badalić je napisao libreto za Zajčevu operu Nikola Šubić Zrinjski. Libreto je napisan prema tragediji Theodora Körnera, njemačkog romantičnog pjesnika koji svoje suvremenike potiče na otpor Napoleonovoj invaziji veličajući otpor hrvatskog vojskovođe turskim zavojevačima. Libreto za operu Nikola Šubić Zrinjski objavljen je 1876. u zabavniku hrvatske omladine Hrvatski dom. Profesor Ferić iznio je i nekoliko ocjena literarnih i kompozicijskih kvaliteta Badalićeva libreta, istaknuvši na kraju kako se umnogome Badalićevom zaslugom ova Zajčeva opera smatra ostvarenjem trajne vrijednosti.

Antun Bartek govorio je o Badaliću kao pedagogu i publicistu istaknuvši njegovo veliko zalaganje i uspješan rad upravo na tome polju djelovanja. O tome najbolje svjedoče sjećanja njegovih đaka koji su ga isticali kao živog i zanimljivog profesora. Njegovom je zaslugom i zalaganjem kao ravnatelja postignut znatniji angažman i ostalih profesora na Donjogradskoj zagrebačkoj gimnaziji.

Otkrivanje spomen-ploče

Spomen-ploču Huga Badalića na zgradi Muzeja Brodskoga Posavlja (nekadašnjega Gradskog magistrata) otkrili su gradonačelnik Slavonskoga Broda dr. Jozo Meter i akademik Dragutin Tadijanović koji je, nakon niza ploča, sastavio tekst i za ovu. Zgrada muzeja jedina je za koju se pouzdano zna da je Badalić u njoj boravio. Ploča je postavljena donacijom brodske podružnice Privredne banke Zagreb i Klesarstva Puđa.

U Osnovnoj školi »Hugo Badalić« učenici su izveli glazbeno-recitatorski program. Sudjelovalo je šestoro đaka recitatora i školski zbor. Program u školi organizirala je profesorica Marija Dasović.

Vesna Zednik