Restauratorska poslastica

Restauratorska poslastica

U proučavanju, popularizaciji i zaštiti hrvatskih spomenika više nismo sami, naša je baština, jednako kao ona sicilijanska ili indijska, predmet interesa međunarodnih stručnjaka

Kada je u srpnju 1994. prestižni Johns Hopkins University organizirao u vili Spelman u Firenci simpozij Quattrocento Adriatico. Fifteenth Century Art of Adriatic Rim, s temom umjetničkih i kulturnih veza koje su u ranorenesansno vrijeme postojale između dvije jadranske obale, splitska Državna uprava za zaštitu spomenika kulture u spomenutoj je vili napravila izložbu fotografija najvažnijih dalmatinskih ranorenesansnih spomenika. Spomenuta izložba trebala je okupljenim svjetskim stručnjacima predstaviti jedno od najsjajnijih doba hrvatske umjetničke prošlosti, koje je i bilo predmetom njihovih rasprava. Ne moramo ni naglašavati koju je važnost za našu kunsthistoriju, u toj već danas za nas davnoj ratnoj 1994, imala činjenica da je čuveni Johns Hopkins University u Baltimoreu posvetio hrvatskom Quattrocentu jedan od svojih kolokvija.

Susreti s eminentnim inozemnim stručnjacima, skupovi i publikacije idealan su način i prilika za popularizaciju kako naše umjetnosti, tako i naše znanosti, ustanova i stručnjaka. U tom smislu otvaranje izložbe Tesori della Croazia Restaurati da Venetian Heritage Inc. u crkvi San Barnaba u Veneciji 9. lipnja, koju je pod pokroviteljstvom talijanskog i hrvatskog ministarstva kulture i UNESCA i u suradnji s nekolicinom inozemnih prestižnih institucija i stručnjaka na polju zaštite i restauracije spomenika, organizirao splitski Konzervatorski zavod, znači zasigurno novi, veliki korak. Valja naglasiti da je na zaštiti na izložbi predstavljenih dalmatinskih capolavora sudjelovalo nekoliko istaknutih svjetskih ustanova poput bečkog Kunsthistorisches Museuma, firentinskog Opificio della pietre dure e Laboratorio di restauro, minhenskih Technische Universität i Bayerische Staatsbibliothek, te da je golem dio sponzorstva u zaštiti spomenika i organizaciji izložbe preuzela američka fundacija Venetian Heritage Inc. U proučavanju, popularizaciji i zaštiti hrvatskih spomenika više nismo sami, naša je baština, jednako kao ona sicilijanska ili indijska, predmet interesa međunarodnih stručnjaka.

Skulpture, slike, zlato...

Na izložbi su predstavljena umjetnička djela s prostora srednje Dalmacije, s naglaskom na grad Trogir, koja datiraju između 1200. i 1600, počevši od Navještenja majstora Mavra iz trogirske katedrale, splitskog Bičevanja Krista Jurja Dalmatinca, galerije trogirskih skulptura Nikole Firentinca, Andrije Alešija, Ivana Duknovića i Alessandra Vittorije, preko slika Blaža Jurjeva, Lorenza Lotta, Tintoretta i Veronesea do nekoliko remek-djela zlatarstva, poput relikvijara ruku sv. Ivana, srebrne pale iz splitske katedrale, anžuvinske krune iz samostana sv. Ante na Čiovu ili šibenskog tanjura Horacija Fortezze. Posebnu pozornost privlače Firentinčeve, Duknovićeve i Alešijeve skulpture donesene iz trogirske kapele bl. Ivana, kojima je skinuta stoljetna patina i vraćena prvobitna kamena bjelina. Projekt restauracije najljepše ranorenesansne kapele na našim prostorima sponzorirala je upravo gore spomenuta njujorška zaklada Venetian Heritage. Ista je fundacija u suradnji sa splitskim Zavodom radila i na zaštiti četiri skulpture evanđelista koje je 1559. za kapelu bl. Ivana Trogirskog radio možda najveći venecijanski maniristički kipar, Alessandro Vittoria, koji je na izložbi predstavljen skulpturom sv. Šimuna. Čitatelji »Vijenca« periodično su, iz pera Joška Belamarića, ravnatelja splitskoga Konzervatorskog zavoda, i glavnog kuratora izložbe, mogli pratiti neke od zahvata koji su prezentirani na venecijanskoj mostri, a isto tako i doznavati o nekim novim atribucijama koje ta izložba donosi (primjerice — atribucija srebrnog relikvijara lijeve ruke sv. Ivana Trogirskog zadarskom zlataru Emeriku Cregnichu).

Posebna je vrijednost izložbe u tome što su neka djela predstavljena na izložbi uz svoje venecijanske »parnjake«: trecentističko Mavrovo Navještenje uz Navještenje koje se daje sljedbeniku Marca Romana iz bazilike sv. Marka, raspelo iz trogirske katedrale koje Belamarić atribuira Leonardu Tedescu (1508) s raspelom tog nedovoljno istražena kipara iz venecijanske crkve S. Giovanni in Bragora, relikvijari ruku bl. Ivana Trogirskog (jedna ruka iz 1270-80, druga iz 1399) uz čuvenu amforu od stakla i srebrnog filigrana iz trezora crkve sv. Marka.

Katalog

Izložbu prati raskošan katalog, s predgovorom kuratora izložbe, i kataloškim jedinicama iz pera brojnih hrvatskih i inozemnih stručnjaka. Tako, primjerice, o Duknoviću pišu Nijemac Johannes Röll, Igor Fisković i Joško Belamarić, o Nikoli Firentincu — Amerikanka Anne Markham Schulz (autorica dosad jedine objavljene monografije o tom autoru, koja je nedavno u venecijanskom arhivu pronašla podatak o mjestu njegova rođenja, seocetu s. Michiele a Tegolaia kod Firence), slovenski istraživač Firentinčeva opusa Samo Štefanac te hrvatski dvojac Radovan Ivančević i Ivan Matejčić, o slikama s orgulja trogirske katedrale koje se daju radionici Jacopa Bellinija — autor monografije o Bellinijima, Anchise Tempestini. Neke nove atribucije donesene u katalogu izložbe (poput De Marchijeve atribucije Blažu Jurjevu slikanog raspela iz crkve Gospe od Karmena, koje se čuva u pinakoteci u crkvi sv. Ivana, dosada pripisivana krugu oko Altichiera) sigurno će izazvati rasprave u krugovima istraživača starije hrvatske umjetničke baštine.

Pogreška je u naslovu izložbe

Izložba Tesori della Croazia otvorena je u vrijeme Venecijanskoga bijenala i konkurira za pozornost venecijanskih posjetitelja zajedno s nekoliko stotina drugih izložbi, koje su početkom lipnja otvorene u gradu na lagunama. Postavljena je u crkvi s. Barnaba, iza leđa Ca' Rezzonico, na putu prema Carminima, u crkvi u kojoj je prije nje gostovala serija sličnih izložbi. Riječ je o crkvi u kojoj je sačuvan njezin inventar, tako da su se dalmatinska remek-djela našla u dijalogu s venecijanskim oltarima in situ. Taj će detalj zasigurno izazvati šumove u manje upućenih ili manje zainteresiranih posjetitelja izložbe. No, možemo to gledati i na drugi način: dalmatinska je baština tako ušla u dijalog s onom umjetnošću s kojom se i doista kontekstualizira u povijesnom i kulturnom slijedu, s umjetnošću njezine nekadašnje metropole, kojoj je i došla u pohode, pokazujući joj istinske umjetničke dragulje koje su za dalmatinske naručitelje radili tijekom stoljeća slavni avinjonski, južnotalijanski, firentinski, venecijanski, albanski i njemački majstori.

Jedina zamjerka odlično obavljenu poslu naslov je izložbe, Tesori della Croazia. Naime, na izložbi su predstavljena djela isključivo iz srednje Dalmacije (ako izuzmemo gostujuće venecijanske artefakte), što je, po mom skromnom mišljenju, trebalo istaknuti, ako ne u naslovu, onda barem u podnaslovu mostre, ili je pak trebalo upotpuniti izložbu umjetninama sa sjevernog Jadrana i iz kontinentalne Hrvatske.

S ovom izložbom, kako kaže hrvatski ministar kulture Antun Vujić, »otvorena je nova paradigma u prezentaciji hrvatske kulturne baštine na svjetskom nivou«. U prosincu će u Zagrebu u Klovićevim dvorima biti prezentiran njezin trogirski dio. Splitski konzervatori već najavljuju i buduće projekte vezane uz Trogir, pa se možemo nadati da je venecijanska izložba samo jedna u kolajni znanstvenih i restauratorskih poslastica iz trogirske umjetničke baštine koje nas očekuju iz splitske zavodske radionice.

Ivana Prijatelj Pavičić