Petar Ugrin (1944-2001)

(1944-2001)

Stjecajem okolnosti i današnja kolumna nosi crni okvir. U petak, 14. rujna, nakon teške, dugotrajne i iscrpljujuće bolesti napustio nas je dugogodišnji prijatelj i kolega, izvrsni jazz-glazbenik, trubač, krilničar, violinist, skladatelj i vođa orkestra Petar Ugrin.

Iako najpoznatiji kao jedan od vrhunskih solista jazza susjedne nam Slovenije, gdje je ostvario najveći dio bogate i uspješne karijere, Pero Ugrin rođeni je Zagrepčanin. Kao dječak odlazi u Rijeku, gdje će steći temeljnu opću naobrazbu i na odjelu za violinu završiti Srednju glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova. Iako će mu taj instrument ostati uvijek pritajena ljubav, nadaren za glazbu, kakav je bio, svladava i sviranje trube — instrument s kojim će u Rijeci debitirati u septetu Josipa Pepija Forenbachera. Odlazi potom na studij violine u Ljubljanu, gdje će taj instrument, a poslije i trubu, diplomirati na ljubljanskoj Akademiji za glasbo.

U slovenskom se jazzu Pero Ugrin kao član trubačke sekcije i solist pojavljuje sredinom šezdesetih godina u smanjenu big bandu Janeza Gregorca, nastupajući na međunarodnim festivalima jazza na Bledu. Razvivši se ubrzo u jednog od najboljih i najinventivnijih trubača u Sloveniji, Ugrina u redove svojih ansambala pozivaju mnogi leaderi, te tako bilježimo njegova sudjelovanja u ljubljanskom Akademskom jazz-orkestru te u big bandu zagrebačkog bubnjara Silvija Glojnarića Big Brass Band. Redoviti nastupi na bledskim, a poslije i ljubljanskim međunarodnim festivalima jazza, dovode ga u doticaj s mnogim istaknutim imenima svjetskoga jazza poput Teda Cursona i Lea Wrighta, s kojima svira na jam-sessionima, a 1966. već je dobitnik medalje u finalu natječaja za mlade jazz-trubače Beču. Godine 1972. postaje stalnim članom trubačke sekcije Plesnog orkestra Radiotelevizije Ljubljana, kojem ostaje vjeran sve do smrti.

Cooleader

S tim korpusom, koji će poslije prerasti u Big band Radiotelevizije Slovenija, nastupit će na svim festivalima jazza u Ljubljani, a pojavom rock-jazza Ugrin će na tim festivalima svirati elektrificiranu violinu i trubu i u fuzijskim sastavima Mladi Levi i Pop Jazz Ljubljana. Bio je član međunarodnog Big banda EBU-a u Prizu te kvinteta JRT-a na međunarodnom festivalu jazza u finskom Poriju. Svirao je u sastavu Trumpets & Rhythm Unit, a kao cooleadera susrećemo ga poslije i u malim grupama Ljubljanska jazz-selekcija, Ugrin-Divjak kvintet, Grašič-Ugrin kvintet, te kao vođa Kvinteta Petra Ugrina. Gostovao je u Sjedinjenim Državama, Njemačkoj, Austriji, Francuskoj i Nizozemskoj, a osobito je bio zapažen kvintet limenih puhača Jazz Brass u kojem je s Lojzom Krajnčanom bio ključni član. Velik će uspjeh kao solist požnjeti 1999, nastupivši kao solist na koncertu u Švicarskoj, održanu u povodu stote obljetnice smrti Dukea Ellingtona.

Tijekom plodne karijere Pero Ugrin surađivao je s nizom najistaknutijih imena svjetske jazz-scene, primjerice s Artom Farmerom, Johnnyjem Griffinom, Dianom Schuur, Clarkom Terryjem, te sa svim solistima i stranim dirigentima koji su nastupali kao gosti uz ljubljanski big band. Taj će orkestar, koji je u inozemstvu nastupao i pod imenom Jeffa Conwaya, Ugrin nakon smrti Jože Privšeka preuzeti i kao dirigent, dijeleći tu ulogu s Lojzom Krajnčanom. Ugrin je bio poznat i kao autor scenske glazbe, a kao trubač-solist rado je i često nastupao u Zagrebu. Ljubav prema Hrvatskoj iskazao je i prije nekoliko godina kupivši kuću u Visu, kraju iz kojeg potječe njegova majka, gdje će još prošlog ljeta u namjeri da kulturna zbivanja Visa oživi tijekom turističke sezone okupiti niz prijatelja hrvatskih i slovenskih džezista. Prerana ga je smrt u pedeset i sedmoj godini i u tome spriječila.