Oživljeni barok

Oživljeni barok

Kathleen Battle/Winton Marsalis/Barock Duet, SK 46672

Jedna od Sonyjevih klasičnih produkcija realizirana prije desetak goidna (pa se već gotovo može smatrati povijesnim zapisom), i danas očarava ne samo pomno odabranim ulomcima iz skladbi barokih majstora J. S. Bacha, G. F. Händela, A. Scarlattija, L. A. Predierija i A. Stradella nego i kvalitetom izvođenja. Interpreti uvrštenih baroknih dueta za glas i trubu dolaze iz svijeta različite glazbene prakse, pa to ovu kompaktnu ploču čini još zanimljivijom. Riječ je o sopranistici Kathleen Battle, nekadašnjoj Karajanovoj miljenici, koja je pod njegovim ravnanjem ostvarila niz opernih uloga, a globalnu popularnost učvrstila i sudjelovanjem na njegovu bečkom novogodišnjem koncertu sredinom osamdesetih. Solist na trubi, Wynton Marsalis, ušao je u ovu prodkciju iz sfere jazza, potvrdivši (dakako, ne samo ovim CD-om!) izvanserijski glazbeni talent, koji mu dopušta da podjednakom suverenošću tumači djela jedne i druge glazbene provenijencije. Ako se u bogatoj baštini zapadoeuropske umjetničke glazbe želi označiti stilska epoha koja ima najviše dodirnih točaka s jazzom, to je sigurno barok, kako po srodnosti nekih oblika (primjerice, teme s varijacijama), tako i po strukturi djela (strukturi koja počiva na harmoijskoj vertikali kao rezultatu suzvučenja melodijski i ritmički potpuno samostalnih dionica), te načinu izvođenja u kojem improvizacija igra važnu ulogu. I tako ova kompaktna ploča — na kojoj se Scarlattijeve barokne arije smjenjuju s ulomcima iz Bachovih i Händelovih kantata, a na kojoj se još može čuti kantata Su le sponde de Tebro Alessandra Scarlattija, te briljantna Simfonija za trubu, gudače i basso continuo Alessandra Stradelle (usput rečeo, na ovim snimkama muzicira orkestar St Luka's pod ravnanjem Johna Nelsona) — nudi atraktivni eksperiment zajedništva lemenitog umijeća interpretacije dvoje iznimnih glazbenika. Kathleen Battle, sa svojom klasičnom muzičkom naobrazbom (studirala je na College Conservatory of Music Univerziteta u Cincinnariju) u svjetskom opernom slavom (koja joj je priskrbila i visoko cijenjenu britansku umjetničku nagradu Laurence Olivier za debi u londonskom Covent Gardenu, i to za ulogu Zerbinette u Straussovoj Ariadni na Naxosu), u savršenu skladu muzicira s Wyntonom Marealisom, koji potječe iz New Orleansa, a glazbeno je najprije bio odgajan u džezističkoj tradiciji rodnoga grada. Marealis se poslije školovao i na Julliardu u New Yorku, gdje je debitirao 1982, stekavši ubrzo slavu velikana međunarodne jazz-scene.

Zajedno s Kathleen Battle, Wynton Marsalis na ovim snimkama postiže iznimnu uvjerljivost interpretacije, oživljavajući baroknu glazbu na specifičan, živi način, koji možda i nije po volji nekim čistuncima, zagovarateljima tzv. autentične intepretacije, premda se pod tim danas štošta podrazumijeva, i premda u ovom slučaju valja podcrtati da način izođenja dua Battle-Marsalis djeluje vrlo autentično. Autentično po energiji i muzikalnom osjećaju kojim dvoje vrhunskih umjetnika doživljava i tumači baroknu glazbu. Jer njihova se interpretacija ne bavi konvencijama, nego supstancijom barokne umjetnosti. I glazbe općenito. Zato ona nešto govori i današnjem slušateljeu.

Bosiljka Perić-Kempf