Optimizam u maloj sredini

Optimizam u maloj sredini

Glavna tema ili ključna riječ izložbe je suspense, engleska riječ koja označava stanje nesigurnosti, iščekivanja, napetosti, iznenađenja, neizvjesnosti, uvijek povezano sa strahom ili nemirom. U ovom projektu termin se rabi za opis trajne uznemirenosti uobičajene za posttraumatska i tranzicijska društva. Sudionicima projekta iz BiH, Slovenije, Slovačke, Češke, Mađarske i Hrvatske sugerirano je da taj faktor nestabilnosti, lokalnu socijalnu i urbanu situaciju, prošlu i sadašnju, uključe u svoje projekte.

Slavonski Brod i ovoga je rujna udahnuo punim plućima. Naime već drugu godinu za redom Institut za suvremenu umjetnost i Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda organizirali su multimedijalni, međunarodni projekt pod naslovom Granice. Projekt je zamišljen i realiziran kao skup više kompatibilnih elemenata: predavanja, izložaba, video projekcije, rasprave, umjetničke radionice... koji su namijenjeni umjetničkim profesionalcima, ali i široj publici. Zanimljivost je i važnost projekta u ideji i namjeri da se oživi mala sredina, grad u kojem su događaji u vezi sa suvremenom umjetnosti i slične manifestacije vrlo rijetki. Umjetnici, likovni djelatnici i njihovi prijatelji bili su tjedan dana stanovnici Slavonskog Broda i zajedno s organizatorima nastojali su uključiti građane u projekt. Umjetnost mora biti dostupna svima, u njoj trebaju svi uživati, jer ona nije namijenjena samo odabranima. Predavanja, vodstvo kroz izložbu i kontakti s umjetnicima i njihovim radovima svakoga su posjetitelja uvjerili da je i on dio projekta, a ne samo pasivni promatrač. Glavna tema ili ključna riječ izložbe je suspense, engleska riječ koja označava stanje nesigurnosti, iščekivanja, napetosti, iznenađenja, neizvjesnosti, uvijek povezano sa strahom ili nemirom. U ovom projektu termin se rabi za opis trajne uznemirenosti uobičajene za posttraumatska i tranzicijska društva. Sudionicima projekta iz BiH, Slovenije, Slovačke, Češke, Mađarske i Hrvatske sugerirano je da taj faktor nestabilnosti, lokalnu socijalnu i urbanu situaciju, prošlu i sadašnju, uključe u svoje projekte.

Gastarbeit

Projekt Granice 2001. započeo je organiziranom serijom projekcija video radova suvremenih hrvatskih umjetnika, selekcijom Janke Vukmir. Tako je publika okupljena u Izložbenom salonu Vladimir Becić mogla pogledati, uz uvodna predavanja, radove umjetnika: Ive Matije Bitanga, Simona B. Naratha, Ivana Faktora, Vladimira Frelicha, Lea Vukelića, studenata Umjetničke akademije Split. Organiziran je i okrugli stol pod naslovom Gastarbeit. Voditelji okruglog stola bili su Branko Franceschi, kustos Galerije Miroslav Kraljević i Predrag Goll, ravnatelj Galerije umjetnina grada Slavonski Brod. Rasprava je okupila kritičare, povjesničare umjetnosti, galeriste, ali i same umjetnike, koji su u Slavonski Brod došli na radni boravak kako bi izveli radove i sudjelovali u pratećim programima. Tema rasprave zapravo je realno materijalno stanje umjetnika, i to ne samo hrvatskih. Naime, činjenica je da sve više mladih umjetnika odlazi u inozemstvo zbog nezadovoljstva socijalnom situacijom, nadajući se boljim uvjetima i lakšem uspjehu. No, nisu li oni, kako i sama riječ kaže, gastarbajteri, stranci na privremenom radu. I upravo je ta problematika zaokupila okupljene, jer uglavnom svi su bili ili jesu dio tog iskustva. Na okruglom stolu uz Branka Franceschia i Predraga Golla sudjelovali su i Darko Šimičić, Ivan Mesek, Vlado Martek, Vlasta Delimar, Mihael Koleček, Silva Kalčić, Vladimir Frelich, Tomo Savić-Gecan i Maja i Ruben Fowkes, koji su kao ilustraciju spomenute problematike naveli svoj primjer: Maja, podrijetlom iz Slavonskog Broda i Ruben, rođen u Londonu, na privremenom su radu u Budimpešti, i svakodnevno se susreću s problemom biti stranac.

Gola Delimarka

U sklopu projekta organizirana je i umjetnička radionica, jer važan element projekta jest edukacija kulturnih djelatnika i korisnika. Tako je u suradnji s Teatrom Exit održan seminar dramske pedagogije Osviješteno kretanje i imaginacija po metodi M. Chekhova, namijenjen studentima, odgajateljima, pedagozima, nastavnicima i psiholozima, voditeljica seminara bila je Simona Dimitrov-Palatinuš. Radionica koja je trajala dva dana u prostoru Klasične gimanazije okupila je velik broj interesanata, uglavnom Brođana, kojima je takav način rada i događanja bilo pravo osvježenje. Naime, ideja projekta jest da osnaži kulturni razvoj i razmjenu i predloži model fleksibilne i otvorene kulturne djelatnosti.

U subotu, 22. rujna 2001, održan je cjelodnevni program, odnosno otvaranje izložbe popraćeno akcijom, performansom, organiziranim vodstvom po izložbi uz kustosa i umjetnike.

U ranim jutarnjim satima Alma Suljević, umjetnica iz Sarajeva, započela je program realizacijom akcije koju je održala na dvjema lokacijama s one i s ove strane granice, odnosno na tržnicama u Bosanskom i Slavonskom Brodu. Umjetnica je prodavala zemlju s minskih polja, u platnenim vrećicama, upozoravajući javnost na problem koji prijeti zbog zaostalih mina i neočišćenih minskih polja, a novac prikupljen u akciji proslijedila je Centru za deminiranje. Fotodokumentacija akcije izložena je u Galeriji »Vladimir Becić«.

Vlasta Delimar (Zagreb) izvela je performans Šetnja Lady Godive točno u podne, jašući konja potpuno gola, kroz brodski Korzo, u vrijeme kada je veći dio stanovništva ispijao jutarnju subotnju kavu. Teatralnost gole jahačice nastoji probuditi invenciju promatrača, želi pokazati reakciju na sve nepravednosti koje su se dogodile ili se događaju biću željnu živjeti prave vrijednosti, čistoću misli, dostojanstvo pojedinca. To je poziv na razmišljanje o istinskim vrijednostima, pokušaj preobražaja društva kroz gestu umjetnosti, to je poziv na spas od kulturne katastrofe koja nas sve ugrožava.

Središnje je mjesto projekta Tvrđava smještena u centru grada, istodobno zaštitni znak grada Slavonskog Broda. Tvrđava je sagrađena između 1722-41. radi zaštite granice između Austro-Ugarske i Turskog Carstva. Ona je od tada pa do početka devedesetih (napuštanja vojnih poligona JNA) bila zabranjena zona, posve nepoznata Brođanima i široj javnosti. Unutar Tvrđave troje umjetnika izložilo je svoje radove. Ivo Šeremet (Slavonski Brod) u prostoru stare Barutane izveo je kratki performans, želeći predočiti fizičku granicu između dviju država, između dva Broda, Slavonskog i Bosanskog.

Kontejner u Tvrđavi

Vlado Martek (Zagreb) instalirao je na zid Tvrđave natpise izvedene u zrcalu: ZEMLJA, CIGLA, TVRĐ AVA. Umjetnik je instalaciju nazvao Lingvistički land art, a polazi od osnovne važnosti zemlje iz koje sve dolazi, iz koje se sve rađa, pa tako i opeka kojom je izgrađena Tvrđava, sinonim moći, snage i vječnosti.

Boris Šincek (Osijek) u prostoru Tvrđave je postavio kontejner, unutar kojeg je instalirao zvučnu instalaciju, koja se gotovo nečujno širi izvan željeznih granica kontejnera. Podsjetnik je to na grad Osijek i na događaj koji je prije tri mjeseca potresao širu javnost, naime tada su u samom središtu grada eksplodirala dva kontejnera, dijelovi užarenoga metala i ranili su nekoliko osoba i nanijeli materijalne štete. Između ostaloga posljedica toga događaja jest suspense: nesigurnost, napetost, neizvjesnost, što je i ključna riječ izložbe.

Osim Tvrđave izložba je ukomponirana i u gradski urbani prostor, te u galerijske prostore Likovnog salona Vladimir Becić, izložbeni prostor Atrij, Galeriju Balen. Umjetnici su iskoristili mogućnost prethodna upoznavanja s prostorom grada za stvaranje site specific radova, a njihova usredotočenost na različite medije spojila se u jedinstvenu izložbenu cjelinu.

Leo Vukelić (Zagreb/Düsseldorf) na obali rijeke Save instalirao je dalekozor unutar kojega je slika idiličnog krajolika s drvenom brodicom. Dalekozor se svojom jednostavnošću uklopio i saživio s ambijentom u kojem je postavljen, privlačeći prolaznike da sudjeluju i da se iznenade.

Roman Ondak (Bratislava) za izložbeni je prostor svoga rada izabrao grad, usmjerivši se na ključnu ideju izložbe, suspense. Umjetnik je postavio desetak malih čekića (koji se inače instaliraju u javnim autobusima pokraj prozora za hitan izlaz u slučaju sudara) uz prozore u javnim zgradima: trgovinama, slastičarnici, hotelu, frizerskom salonu... Čekići su veoma uočljive narančaste boje i upravo na taj način šalju poruku da je tu pomoć za bijeg u slučaju da se nešto dogodi.

U Galeriji Balen postavljen je rad dvojice mađarskih umjetnika Balazsa Beöthyja i Gyule Varnaia. Balazs Beöthy instalirao je rad pod naslovom Twin towers, nadahnut tragičnim događajem u New Yorku. Umjetnik je rad sastavio od različitog potrošnog materijala koji je kupovao po brodskim trgovinama. Predmete (boce mineralne vode, porculanski anđeli, kartonske kutije, staklo...) slagao je jedne na druge u pravilnu rasporedu, bez dodatnih pomagala koja bi mogla osigurati stabilnost. Tornjevi su visoki oko dva metra i izrazito krhki. Upravo je ta lomljivost simbol slobode i krhkosti života i kritika potrošačkog društva, i njegovih tvorevina.

Gyula Varnai u istom je prostoru postavio svoj rad, sastavljen od umivaonika pričvršćena na zid galerije, a na mjestu zrcala postavio je projektor slajdova. Dva slajda s brojevima od jedan do deset u različitim veličinama projicirani su na isto mjesto iz neznatno različitih kutova, tvoreći na taj način zanimljivu igru. I kada promatrač prilazi zrcalu, njegovo tijelo lomi zrake iz projektora. Zbunjujući efekt postignut je tako što nam se čini da se brojevi mogu vidjeti kroz sjenu u zrcalu.

Iva Matija Bitanga (Zagreb/Karlsruhe) svoju je zvučnu instalaciju smjestila u dvorište Atrija, jednolični piskavi zvuk uklopio se u omeđeni prostor. Gordana Anđelić Galić (Sarajevo) u istom je prostoru predstavila rad Wanted, nadahnut ratnim strahotama u Bosni i Hercegovini, odnosno tisućama nestalih i ratnim zločincima odgovornim za sudbine tih ljudi. Umjetnica je na jastučnice i plahte naštampala imena, spol, dob nestalih, u prostor galerije postavila je krevet i dvije šipke na zidovima koje je prekrila dokumentacijom užasa.

Likovni salon Vladimir Becić sastoji se od dva samostalna izložbena prostora. U manjem salonu izloženi su videoradovi Renate Poljak (Split/Nizza), koja se predstavila radom Jump, Slavena Tolja (Dubrovnik), čiji rad prikazuje scenu iz svakodnevnog života, guljenje krumpira zanimljiva srcolika oblika, Antuna Maračića (Zagreb/Dubrovnik) s radom Usvojene slike, kojim je podsjetio na privođenje Slobodana Miloševića. U drugom likovnom salonu izložena su djela Tome Savić-Gecana (Zagreb/Amsterdam), koji je predstavio rad u nastajanju, naime od posjetitelja je zatražo da na papiru napišu svoje ime i prezime i broj telefona, želeći na taj način uspostaviti komunikaciju između kustosa i posjetitelja, Zdene Kolečkove (Ústí nad Labem), koja je izložila seriju svojih fotografija, ukazujući na problematiku simbola. Ivan Faktor (Osijek) u istom prostoru je izložio rad naslovljen Johnny Lang, multimedijalni zahvat, u kojem povezuje staro i novo u tehnološkom, ali i u sadržajnom pogledu. Faktor reproducira dvije stare fotografije pomoću dijapozitiva na zid galerije. Na ulazu u galeriju postavljen je rad Vladimira Frelicha (Zagreb/Düsseldorf). Instalacija je sastavljena od 125 gajbi piva poslaganih u kocku, pivo je namijenjeno konzumaciji, a posjetitelj sudjeluje u nestajanju i preoblikovanju rada. Stefan Haus (Vodnjan) za potrebe svoga rada prikupio je viceve na račun Slavonskog Broda, koje je otisnuo na kartone i lijepio po gradu, na ironičan način govoreći o svom doživljaju grada, čiji je stanovnik i sam bio, a u galeriji je izložio vozni red, ali samo odlaska vlakova iz Slavonskog Broda. Krištof Kintera (Prag) predstavio se grafitima koji su zapravo simplicifirani znakovi koji nas okružuju (prometni znakovi, znakovi upozorenja...), te im je dodao ironične komentare.

Ivica Kurtz izložio je triptih Elementi, kojim je prikazao tri prirodna elementa: drvo, kamen, pijesak, upozoravajući nas na važnost prirode i zemlje, iz koje sve proizlazi.

Granice 2001. cjelovit su projekt koji je pomaknuo granice događanja i omogućio, zahvaljujući Institutu za suvremenu umjetnost i Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda, da se mala sredina pretvori, makar nakratko, u mjesto gdje se umjetnost živi. Naime, organizacija projekta bila je usmjerena na to da se stvori aktivan prostor, teren na kojem su svi dobrodošli. Tjedan dana umjetnici su, likovni kritičari i galeristi živjeli i radili zajedno s Brođanima.

I, na kraju, ovaj tekst završavam radom Tadeja Pogačara (postavljenim kao transparent), koji najbolje oslikava i ironizira i misao vodilju svih nas koji volimo umjetnost i vjerujemo u nju: »Nema nikakva razloga da u umjetnosti, iako nam je ponekad u izvjesnom smislu teško, stvaramo elemente pesimizma, jer je perspektiva naša jasna i optimistička«. P.A.R.A.S.I.T.E. Museum

Martina Matić