Od punine zapis

Anđelko Mrkonjić, Od praznine, Knjižnica Neotradicija, Matica hrvatska, Osijek 2001.

Nastala u želji za odricanjem od navika svakodnevnog mišljenja, ova pjesnička zbirka sve je samo ne spontana, intuitivna reakcija svakodnevnoga čovjeka na činjeničnu stvarnost u vlastitu okružju pretočena u lirske zapise koji bi se mogli ukalupiti u po(st)modna poetska gibanja. Zapisi nastaju kao proizvod težnje da se duhovno naslijeđe ne zaboravi te nadogradi znanjem o svijetu. Mrkonjićeva filološka naobrazba i slikarsko umijeće ostavilo je traga kako u oblikovanju i sadržajnoj strani pjesama tako i u cijelom ovitku jer je autor tvorac likovnih priloga i naslovnice.

U prvom dijelu zbirke na djelu je suprotstavljanje i združivanje aksiomatskih suprotnosti: smrti i života, istina ukorijenjenih u naše trajanje, a ostvarenih minimalističkom tehnikom kazivanja. Izlomljenošću, stegnutošću, pa i škrtošću amalgamiziranih izričaja koji prelaze u gnomske sentencije, autor uspijeva oživiti starinu, te sve odiše patinom nekog prijašnjeg vremena, pri čemu je pak očigledna eksplicitna negacija vremena. Propituje on pritom i arhaične morfološke, leksičke i sintaktičke oblike, kojima izvorište nalazi u glagoljskoj baštini, hrvatskoj petrarkističkoj poeziji, Bibliji. Glagoljsko az, riječ koja je najčešće spominjana, u izravnoj je vezi s likovnošću jer se može promatrati i kao crtež koji u svojoj osnovi sadržava križ — likovnu pratilju i glavni motiv pjesmama. Ujedno az kondenzira tematsko-motivsku i idejnu stranu zbirke — ono je boja, pjesnički subjekt, slovo, početak u prostoru i vremenu i na kraju čovjek.

U drugom dijelu zbirke minimalizam izričaja prelazi u naraciju i jasna je zaokupljenost aporijama modernoga čovjeka. Pjesnik je tu skloniji otkrivanju jezičnih (ne)mogućnosti, postavljanjem riječi u neobične kontekste, odnosno propitujući njihovu distribuciju stvara tako nonsense, ali i nova ritmičko-melodijska obilježja izraza.

Valja se nadati kako će Mrkonjić i nadalje iz starine dozivati one pokretačke sile koje su odvajkada okrepljivale ljudski duh. Zapravo, one već postoje, treba ih samo nalaziti.

Branko Kuna