Vijenac 198

Matica hrvatska

Izdanja udruga Matice hrvatske

Od punine zapis

Anđelko Mrkonjić, Od praznine, Knjižnica Neotradicija, Matica hrvatska, Osijek 2001.

Od punine zapis

Anđelko Mrkonjić, Od praznine, Knjižnica Neotradicija, Matica hrvatska, Osijek 2001.

Nastala u želji za odricanjem od navika svakodnevnog mišljenja, ova pjesnička zbirka sve je samo ne spontana, intuitivna reakcija svakodnevnoga čovjeka na činjeničnu stvarnost u vlastitu okružju pretočena u lirske zapise koji bi se mogli ukalupiti u po(st)modna poetska gibanja. Zapisi nastaju kao proizvod težnje da se duhovno naslijeđe ne zaboravi te nadogradi znanjem o svijetu. Mrkonjićeva filološka naobrazba i slikarsko umijeće ostavilo je traga kako u oblikovanju i sadržajnoj strani pjesama tako i u cijelom ovitku jer je autor tvorac likovnih priloga i naslovnice.

U prvom dijelu zbirke na djelu je suprotstavljanje i združivanje aksiomatskih suprotnosti: smrti i života, istina ukorijenjenih u naše trajanje, a ostvarenih minimalističkom tehnikom kazivanja. Izlomljenošću, stegnutošću, pa i škrtošću amalgamiziranih izričaja koji prelaze u gnomske sentencije, autor uspijeva oživiti starinu, te sve odiše patinom nekog prijašnjeg vremena, pri čemu je pak očigledna eksplicitna negacija vremena. Propituje on pritom i arhaične morfološke, leksičke i sintaktičke oblike, kojima izvorište nalazi u glagoljskoj baštini, hrvatskoj petrarkističkoj poeziji, Bibliji. Glagoljsko az, riječ koja je najčešće spominjana, u izravnoj je vezi s likovnošću jer se može promatrati i kao crtež koji u svojoj osnovi sadržava križ — likovnu pratilju i glavni motiv pjesmama. Ujedno az kondenzira tematsko-motivsku i idejnu stranu zbirke — ono je boja, pjesnički subjekt, slovo, početak u prostoru i vremenu i na kraju čovjek.

U drugom dijelu zbirke minimalizam izričaja prelazi u naraciju i jasna je zaokupljenost aporijama modernoga čovjeka. Pjesnik je tu skloniji otkrivanju jezičnih (ne)mogućnosti, postavljanjem riječi u neobične kontekste, odnosno propitujući njihovu distribuciju stvara tako nonsense, ali i nova ritmičko-melodijska obilježja izraza.

Valja se nadati kako će Mrkonjić i nadalje iz starine dozivati one pokretačke sile koje su odvajkada okrepljivale ljudski duh. Zapravo, one već postoje, treba ih samo nalaziti.

Branko Kuna

Vijenac 198

198 - 4. listopada 2001. | Arhiva

Klikni za povratak