Imagine

Imagine

Neki od proteklih dana zamislio sam se nakon razgovora o tome što su zapravo soundtrackovi filmova. Nekad je to bila isključivo originalna glazba za film, a danas se gotovo redovito pojavljuje dodatni CD s kompilacijom najrazličitijih pjesama, od kojih poneke nemaju ništa zajedničko s filmom. Tako u viteškim filmovima haraju rockeri, u ljubavnim povijest rocka i soula, dok u nerijetkim filmskim izdanjima slušate kompilaciju prema ukusu redatelja. Kako se dogodilo da svijet u tolikoj količini kupuje kompilacije koje su često diskovi za osobnu uporabu redatelja?

Snagom filma, hita, medija, slavom velikog platna. Kao što kupujemo majicu, kokice ili kapu, više ne ide ni bez CD-a. Poslije nam još ponude i VHS i DVD i zaradi nema kraja.

Treba biti pošten i priznati kako glazba ne dobiva samo od slave filma, nerijetko je i obrnuto. Lara Craft tako je potpomogla megaplanetarnoj nazočnosti hita U2 Elevation i njihovoj istoimenoj turneji, za soundtrack su čak snimili ekskluzivnu verziju, dok film, s druge strane s Ircima dobiva točno ciljanu publiku i strašnu reklamu.

Neki su pak filmovi sve više videospotovi, niz spotova ili remiks verzije videospotovske imaginacije. Još od Absolute Beginners, filma čiji je redatelj u to doba bio najslavniji videospotovski proizvođač, do Tomb Raidera, da ne spominjem Mumije, Peti element i njima slične. Emtijevska slikovnost, glazba i industrija masovne zabave isprepleću se ponekad do neukusa nerazdvajanja. Play Station, film, video, MTV, DVD ili CD-glazba, sve su više spojeni u dugi neprekinuti niz. Povremeno je mali odmor, kao na techno partyjima, a onda opet skakutanje po istim modelima. Kompjutorska animacija zadivila je svijet, ali znači li to da trebamo zaboraviti crtati. Sutrašnjica virtualnoga svijeta možda će biti drukčija: U2 u sobi, nitko ne ide na koncerte, hrana je u pilulama, a seks u mašinama. Brrr, kakav ružan san.