Duh jeze

Dar, red. Sam Raimi

Ovaj gotski triler pravi je primjer filma koji i od ponešto (naročito u drugom dijelu) klišeiziranog scenarija (potpisnici kojeg su Billy Bob Thornton i Tom Epperson) uz vrhunsku glumačku ekipu i majstorsku režiju izvlači maksimum iz žanra. Naime ne oslanjajući se prvenstveno na specijalne efekte i isforsirana šok-uzbuđenja, redatelj umješno prenosi okruženje i život ljudi malenog američkog gradića. Sporim ritmom, koji dopušta da stvari teku i ne forsirajući ih previše, Raimi uspijeva postići punu realnost priče, čak kad u nju inkorporira takvu temu kao što je vidovitost, a koja ovdje dobiva shyamalanovski sablasni prizvuk dočaravanja zbivanja, bez zadiranja u fantastiku. Uvjerljivosti pridonosi i više nego izvrsna glumačka ekipa, čije su pojedine kreacije vrijedne oskarovske pažnje, naročito sjajna Cate Blanchett, koja dokazuje da s jednakom snagom može glumiti uistinu širok raspon uloga — od kraljice Elizabethe, preko pomodne bogatašice u Talentiranom gospodinu Ripleyu, do Tolkienove vile — udahnjujući život i davši snažan pečat osobnosti dobrodušnoj vidovitoj samohranoj majci Annie (liku kojeg glumica slabijeg intenziteta zasigurno ne bi uspjela iznijeti).

Mladi, energični Giovanni Ribisi izbjegava karikaturalnu grotesknost svog manično-depresivnog Buddyja, u što se ovaj u rukama nekog drugog lako mogao pretvoriti, a vrijedna je pažnje svakako i Hilary Swank u maloj, ali upečatljivoj ulozi, kao i Keanu Reeves, loš glumac koji međutim pokazuje određen napredak dobivanjem svojevrsne živosti u ulogama negativaca (recentni Lovac).

Sugestivno prenijevši duh jeze, raspadanja i truleži kroz stare vrbe u maglovitim ribnjacima, Raimi se još jednom dokazao kao precizan redatelj, profilater čistih karakteroloških studija, a ne pukih tipova ljudi — posebice u prvoj polovici filma, ali s neospornim smislom za inteligentan suspens.

Katarina Marić