Dijalektološki atlasi

Važno izvorište jezikoslovnih podataka

Jezikoslovlje je znanost s veoma širokim rasponom svojih interesa. O tome ću konkretno govoriti jednom drugom prilikom, a sada bismo se mogli pozabaviti jednom od najvažnijih lingvističkih disciplina, dijalektologijom, koja je osobito u 20. stoljeću doživjela izvanredan procvat, no ujedno se pokazalo da još treba veoma mnogo napraviti, to više što na područjima većine bar europskih jezika dijalekti veoma brzo izumiru, tako da prijeti opasnost kako bi mnogi podatci, bitni za povijest pojedinih jezika, mogli zauvijek nestati.

Dijalektološka istraživanja izvođena su u 19. stoljeću prvenstveno tako da su pojedinci odlazili na teren, u određeno selo ili u kakvu užu ili širu regiju, te na licu mjesta istraživali mjesni govor ili manje-više sve govore obrađivanoga područja. I u 20. su stoljeću nastavljena takva istraživanja, ali ubrzo su uočeni neki nedostatci. Istraživači su registrirali na terenu prvenstveno one jezične činjenice koje su bile osobito zanimljive u danome govoru. Rezultat je bio da su se pojavile dvostruke praznine — na nekim većim područjima nije uopće bilo obrađenih terena, a rezultati s obrađenih područja nisu se ponekad mogli uspoređivati, jer istraživače nisu zanimale iste pojave.

Rad na atlasu

Dijalektologiju XX. stoljeća karakterizira rad na dijalektološkim atlasima. Rad na pojedinome atlasu dijeli se u tri faze:

1. Izradba popisa punktova (to jest selâ) koji će biti obrađeni i takozvanoga upitnika (kvestionara), to jest liste pitanjâ koja će biti postavljena u svakome punktu, te odgovori zapisani;

2. Terenski rad u punktovima;

3. Izradba karata na kojima će biti posebnim znakovima obilježeni razni odgovori, na svakoj karti za određeno pitanje iz upitnika.

Dijalektološke karte daju mnoge jezične podatke. Izoglosama, to jest linijama koje na karti povezuju iste činjenice, ocrtavaju se odnosi među dijalektima jednog jezika, značajke njegova centra i svih periferija, veze s dijalektima susjednih srodnih jezika ili utjecaji onih nesrodnih, odnosi između arhaičnih i inovacijskih crta u dijalektima, putovi i rezultati raznih seoba, i slično. Svaki dijalektološki atlas koji se do sada pojavio iznio je mnogo novih činjenica, koje su često bile neočekivane i predstavljale znatno iznenađenje za stručnjake. Od konca 19. stoljeća do danas objavljeno je u svijetu preko 160 dijalektoloških atlasa. U njima su obrađivani dijalekti određenih jezika, ili samo dijalekti nekih njihovih narječja, ili dijalekti više srodnih jezika, ili dijalekti nekolicine nesrodnih susjednih jezika koji sačinjavaju takozvani jezični savez, ili pak dijalekti svih jezika kakva većeg područja, čak i kontinenta.

Za rad na dijalektološkim atlasima bio je odlučan teorijski doprinos niza znanstvenika takozvane arealne lingvistike, od kojih bih ovdje spomenuo samo dvojicu, Nijemca Hugu Schuchardta (1842-1927) i Talijana Mattea Bartolija (1873-1946). Među starijim dijalektološkim atlasima ističu se dva, rađena različitim metodama: atlas francuskih dijalekata Julesa Gilliérona 1902-1912. i atlas njemačkih dijalekata, koji je izdavao 1926-1954. dijalektološki institut u gradu Marburg an der Lahn. Hrvatski dijalekti sudjeluju u nizu dijalektoloških atlasa. Od onih raznojezičnih za nas su važna dva, karpatski atlas (u njem je samo jedan hrvatski punkt, i to na Velebitu) i sredozemni atlas (mnogo hrvatskih punktova), u kojem je odučnu ulogu imao naš istaknuti lingvist pokojni akademik Mirko Deanović. Hrvatski punktovi predstavljeni su i u Europskome lingvističkom atlasu (ALE), gdje su obuhvaćeni dijalekti svih jezika cijeloga našeg kontinenta.

Napušteni projekt

U bivšoj se državi bio počeo raditi i atlas svih srednjojužnoslavenskih dijalekata pod nazivom srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, no taj je projekt napušten. Hrvatski govori na području Bosne i Hercegovine obrađivani su u atlasu koji obuhvaća sve dijalekte na području te zemlje, ali taj je projekt privremeno prekinut. U radu je i Atlas hrvatskih dijalekata, koji obrađuje cijelo područje Republike Hrvatske i hrvatske govore u susjednim zemljama. Na žalost, rad na našem atlasu skopčan je s mnogim teškoćama i sporo napreduje, ali treba se nadati da će u budućnosti biti više sreće. Najintenzivnije se pak radi na projektu koji je obvezom svih slavenskih akademija znanosti, na Općeslavenskome lingvističkom atlasu (OLA), koji je bio najveći lingvistički pothvat na svijetu sve do druge polovice 70-ih godina, kada je započeo ALE.

OLA je zasnovan u drugoj polovici 50-ih godina i već 1965. objavljen je u Moskvi Voprosnik (upitnik) OLA. U Upitniku su, radi lakšega rada na terenu, pitanja razdijeljena na tematske cjeline, a u posebnom je popisu navedeno koje su jezične pojave zastupljene u pojedinim pitanjima. Izrađen je osobit sustav za zapisivanje glasova (danas se u slavistici široko upotrebljava i izvan OLA). Atlasne je poslove vodio veliki ruski lingvist Ruben Ivanovič Avanesov. Terenski je rad dugo trajao, trebalo je obići 1500 punktova i obraditi tri i pol tisuće pitanja. God 1978. izašao je u Moskvi Uvodni svezak OLA, u kojem se donose razni podatci, ali dijalektoloških karata još nema.

Karte se objavljuju u atlasnim knjigama OLA (neke knjige u dva sveska). Podijeljene su u dvije serje — leksičko-tvorbenu i fonetsko-gramatičku/ Prve knjige obiju serija izašle su 1988. Do sada su objavljene sljedeće knjige (ili svesci): Životinjski svijet (Ruska akademija), Stočarstvo (Poljska akademija), Biljni svijet (Bjeloruska akademija), sve I. serija, i Refleksi jata (Srpska akademija), Refleksi b (Ruska akademija), Refleksi ä (Poljska akademija), Refleksi likvidâ s poluglasima (Poljska akademija), sve II. serija. U radu su izdanja u I. seriji Seosko gospodarstvo (Slovačka akademija), Domaće gospodarstvo (Ruska akademija), Higijena (Lučkosrpski institut), u II. seriji Refleksi poluglasâ (A Hrvatska akademija, B Srpska i Makedonska akademija), Refleksi tort, tolt, tert, telt (Češka akademija), Refleksi o (Ruska akademija). Najradije bih prešutio da je hrvatski svezak u najvećem zaostatku, ali ima nade da će se to uskoro popraviti.