Crveno i crno, kvadrat i krug

Crveno i crno, kvadrat i krug

Postsuprematistička stvaralačka faza u bečkom je Kunstforumu posebno dobro dokumentirana. Posjetitelj je upravo iznenađen mnoštvom izražajnih mogućnosti kojima je umjetnik raspolagao u kasnom opusu

Nedvojbena činjenica da je istraživanje djela Kazimira Maljeviča još na početku zaista zapanjuje. Bez obzira na brojne izložbe, usprkos mnogim knjigama i katalozima, znanstveno bavljenje osnivačem suprematizma mora se nazvati fragmentarnim — do danas nije objelodanjen cio opseg njegova stvaralaštva. Djela koja umjetnika pokazuju u novom svjetlu desetljećima su ležala u depoima; njegova pismena ostavština nije publicirana u cijelosti; redovito se odnekud pojavljuju stručnjacima nepoznati radovi. Tek se u novije vrijeme poduzimaju napori, kaže Jevgenija Petrova, ravnateljica zbirki Ruskog državnog muzeja u Petrogradu i kuratorica izložbe u bečkom Kunstforumu, da se Maljevič približi publici. Bečka je izložba pokušaj prikaza umjetnikova stvaralaštva sa svim aspektima njegova djela.

Pokušaj — recimo to unaprijed — potpuno je uspio. Priređivačima izložbe uistinu je pošlo za rukom vjerno predočiti čitavu širinu Maljevičeve umjetnosti. Osim slika iz svih stvaralačkih faza prezentirani su grafika i crteži, arhitektonski modeli i umjetnički obrt — ukupno 114 objekata koji potječu iz fundusa Ruskog muzeja.

Nužda usred otmjena društva

Posjetitelj već pri prvom prolasku kroz izložbene prostore postaje svjestan kako je Maljevič intenzivno i precizno studirao umjetnička strujanja svoga vremena. Predlošci za freske u stilu nabisa stoje pokraj fovističkog portreta, kubistički i futuristički rastavljeni predmeti vise odmah do kolaža koji svjedoče o podrobnu bavljenju Pablom Picassom i Georgesom Braqueom, sjećanja na Paula Cezannéa jednako su prepoznatljiva kao i tragovi razračunavanja s vijugavom linearnošću Jugendstila. Neobično je što je Maljevičeva recepcija primarno zapadnoeuropske moderne često obilježena laganim otklonom. To se jasno vidi u primjerima kao što je slika Odmor (1908), na kojoj elegantan muškarac usred otmjena društva vrši nuždu, ili u slici Krava i violina (1913), ironičnoj aluziji na Picassa.

Godine 1913. traženje i eksperimentiranje na neko je vrijeme prekinuto. Maljevič je dobio narudžbu da za futurističku operu Mihaila Matjušina Pobjeda nad suncem predloži kulise i kostime: posao u kojemu se već naziralo mnogo od budućeg umjetnikova razvoja. Godine 1915. Kazimir Maljevič imao je 37 godina i izlagao između ostalog u Münchenu i Parizu — kucnuo je čas za rođenje suprematizma. Tada nastaju brojni radovi u kojima nestaje svaka predmetnost. Strogo reducirana na geometrijske oblike, ta djela slove kao rano očitovanje apstraktne umjetnosti. Od slika koje označavaju prekretnicu u razvoju moderne umjetnosti izložena su u Beču četiri glavna djela, slavni Crveni kvadrat (1915), kao i Crni kvadrat, Crni križ i Crni krug (sva 1923). Ta su djela iznova nazvana ikonama moderne, što i treba shvatiti doslovno. Kao što je poznato, sam je Maljevič želio da njegove suprematističke slike budu promatrane kao moderne ikone. U teorijskom povratku staroruskoj ikoni vidio je mogućnost odvajanja stvaralačke djelatnosti od realnosti, što znači — postavljanja umjetnosti iznad vidljiva svijeta.

Dvanaest godina suprematizma

Maljevičeva suprematistička faza trajala je oko dvanaest godina. Nakon što je u okvirima sustava koji je sam stvorio prodro do rubnih područja umjetnosti, nakon slikanja bijelih kvadrata na bijeloj pozadini i izrade modela za kuće u svemiru, godine 1927. uslijedio je drastičan prekid. Prvosvećenik suprematizma otada je ponovno slikao slike u staroj maniri, rekonstruirao je, tako reći, svoj rani rad. Iznova nastaju djela koja dokazuju poznavanje europske moderne, primjerice impresionističke ulične scene, ljetni vrtovi u Van Goghovu stilu, prikazi ljudi s geometrijski oblikovanim udovima ili realistični portreti radnika koji su naslikani kao stanovnici socijalističkoga grada.

Ova postsuprematistička stvaralačka faza u bečkom je Kunstforumu posebno dobro dokumentirana. Posjetitelj je upravo iznenađen mnoštvom izražajnih mogućnosti kojima je umjetnik raspolagao u kasnom opusu. Neprestano je s očiglednom lakoćom mijenjao stil, praktički istodobno koristio se posve heterogenim modusima postižući time potpuno različite slikovne iskaze. Karakterističan je primjer stilskoga pluralizma poznati autoportret iz 1933. On pokazuje umjetnika kao raskošno odjevena renesansnog kneza, a signiran je crnim kvadratom.

Dana 15. svibnja 1935. Kazimir Maljevič umro je od karcinoma. Njegova je posljednja želja bila da ga se pokopa ispruženih i raširenih ruku. Na pokrovu lijesa trebali su biti reproducirani suprematistički simboli — crni kvadrat i crni krug. Neposredno nakon umjetnikove smrti dekorater Nikolaj Mihailovič Suetin izradio je posmrtnu masku i odljev Maljevičeve ruke koji su dugo smatrani nestalima i tek su nedavno pronađeni. Ti jedinstveni predmeti sada su u Beču prvi put predstavljaju javnosti i dopunjuju u cijelosti uspjelu izložbu.

Georg Vasold

S njemačkoga prevela

Libuše Jirsak