Čekamo novog heroja

Dogodio se stravičan događaj u SAD, događaj koji će sigurno uroditi nekom — filmskim jezikom akcijom, pa kao svjedoci Rockyjevih perturbacija znamo da će morati niknuti i novi reprezentanti tipa čovjeka od akcije

U povodu ciklusa filmova Rocky

U listopadu glavni junak našeg malog ekrana bit će boksač Rocky. Prvi film iz te nevelike ali dugo razvijane serije nastao je 1976. godine i na opće iznenađenje nekih prognozera bio nagrađen s tri Oscara, među kojim su i dva koji se smatraju najvažnijima — za najuspjeliji film i za režiju (John G. Avildsen). Nominirani protagonist Sylvester Stallone nije dobio tu nagradu, ali je zato stekao status zvijezde, odnosno 1977. našao se na čelu liste box officea. Komercijalni uspjeh filma (drugi na listi uspješnosti 1977) ponukao je producente da snime još četiri nastavka (1979, 1982, 1985, 1990).

Podaci, brojevi... a s promijenjenim imenima i datumima mogle bi se ispričati i slične priče o Oscaru i njegovim dobitnicima. Može se, međutim, raspredati i priča koja bogatije ilustrira američki filmski mythos, a kojoj Oscar često zna biti potvrda: Rocky pripada nesalomljivom tipu američke filmske zvijezde, tzv. momku iz susjedstva, momku koji se zahvaljujući upornosti i čestitosti vine do samoga vrha. To vinuti se i ono vrh provlači se, međutim, kroz razne krivine, pa i trenutačne neobičnosti.

Dakle, u prvom i nagrađenom Rockyju posebnost je što taj momak stigne tek gotovo do vrha: u završnoj sceni, u borbi za naslov prvaka svijeta — on gubi, i to protiv tamnoputoga boksača. Inače, prije je bila rijetkost da momci iz susjedstva u takvim filmovima na kraju nepobjede.

Moralna kriza

No ta neobičnost kao da je svojevremeno postala i određeni standard. Dvije godine nakon Rockyja, još je uspješniji u utrci za Oscara bio Lovac na jelene Michaela Cimina. Rat u Vijetnamu bio je izgubljen, i jedan od junaka Lovca... (Christopher Walken) skrenuo je umom u tim tropskim predjelima — kao što će se to zbiti godinu dana kasnije s Brandom u daljnjem slavnom vijetnamskom filmu Apokalipsa danas. No vraćajući se Rockyju, u završnoj sceni Lovca na jelene svjedoci smo sličnog nepobjedonosnog događaja: kraj priče je depresivan, ali jedan od protagonista (ako ne M. Streep, onda De Niro) na samom kraju, u stanju plemenitog osvještenja, kaže idemo dalje — jer se to može sa stečenim spoznajama.

Spomenuti filmovi, uključujući Rockyja, nastali su u vremenu postvijetnamske moralne krize, a da kriza nije bila beznačajna, svjedoči i to što o tom ratu u holivudskom filmu sredinom sedamdesetih praktički nije bilo ni spomena, pa s obzirom na tu temu, povjesničari Holywooda razdoblju daju i ime: razdoblje znakovite šutnje (significant silence), a koju prekidaju spomenuti ratni filmovi.

Za nastanak Rockyja i za vijetnamske filmove, odnosno za te filmove dostojanstvenog trpljenja poraza ili pobjede u porazu, povijesni kontekstualni uzrok bila je kriza u kojoj su se našle SAD u tom vremenu: ratovanju u Vijetnamu pridružilo se revolucioniranje mladog naraštaja, rasni nemiri i afera Watergate, a paralelna tim povijesnim fenomenima jest i pojava Novog Hollwooda, trend pojačanog kritičkog odnosa prema društvenim fenomenima SAD, pa i prema povijesti te zemlje, naročito u tzv. revizionističkim filmovima ili korektivnim žanrovima.

No priča o Rockyju i vremenu njegovoga nastanka, o tom junaku naših ekrana ovoga mjeseca, ima nastavak. Rocky, odnosno Stallone, taj momak iz susjedstva 1982. godine postaje Rambo (daljnja dva filma 1985. i 1988), pobjedonosni ratnik, dakle čovjek od akcije. Taj nekadašnji sudionik vijetnamskog rata u prvom dijelu trilogije posredno svjedoči o tragediji tog rata u svojoj domovini, u drugom već djeluje u Vijetnamu (izvlačeći američke zarobljenike), a u trećem evo ga i u Afganistanu. Naravno, svaki od ovih toponima čini se danas vrlo znakovitim, no preporučljivijim se čini usredotočenje na kontekst ovog Rockyjevog tj. Stalloneova razvoja. Nastupila je, naime, Reganova era. Ta era koincidira s erom Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji, no dok je Thatcherizam, dakle afirmacija starih vrijednosti, u britanskom filmu ostavio gotovo neznatnih tragova, u SAD se dogodilo drukčije. Tvorcu (i dobitniku) tzv. rata zvijezda uspjelo je vratiti povjerenje građana u moć i misiju SAD, a vratilo se povjerenje i u drevni Hollywood. On je opet postao carstvo filmskoga spektakla u kojem caruju nepobjedivi junaci, i otada se neprekidno obaraju rekordi prihoda filmova, a sve ostale kinematografije bačene su u zapećak.

Rick, prijelazni tip

Spominjem filmovima obuhvatilo se razdoblje od kojih petnaestak godina. No ta priča o junacima — nepokolebanima i pokolebanima — traje znatno dulje. Ona ima svoju pretpovijest a i nastavak koji će tek uslijediti...

Pokazuje se da se momak iz susjedstva u američkom sustavu zvijezda u trenu pretvara u čovjeka od akcije — ako se čini da situacija zahtijeva akciju. Budući da je ono tren — nešto kratko i zato zbunjujuće, postoji i prelazni tip, tip koji se ne razvija obratom funkcija u star-sistemu nego u jednom filmu, a to je tzv. čovjek koji oklijeva (reluctant man). Arhetip je malko mutni Rick, čovjek mučen izgubljenom ljubavlju, u Casablanki, koji se na kraju filma izbavi od svojega egoizma. Inače, ako ne postoji konkretni neprijatelj, ratuje se proti onog što je u službi boljeg dijela čovječanstva.

Povijest se ponavlja, pa se ponavljaju i filmovi. No nešto za što mislimo da se zbilo u prošlosti ipak se ne ponovi, odnosno dogodi se nešto što nam se čini da je novo ili doista i jest novo. I sada, dogodio se stravičan događaj u SAD, događaj koji će sigurno uroditi nekom — filmskim jezikom akcijom, pa kao svjedoci Rockyjevih perturbacija, zamo da će morati niknuti i novi reprezentanti tipa čovjeka od akcije. Zanimljivo će biti vidjeti neće li tumačitelji pustopašnih likova shvatiti da je šali došao kraj, neće li momci iz susjedstva uvidjeti da treba iskočiti iz next door anonimnosti. A i kakav će biti novi Rick, onaj koji isprva oklijeva,...