Brel

Brel

Brel je najveći.

Oni koji su ga odbijali na nebrojenim audicijama dali su mu poslije života trg, jednu stanicu Metroa, više škola i muzej.

U Muzeju Brel, u kojem se čuvaju i njegove šansone pjevane na svjetskim jezicima, čuvaju se i moja dva skromna tonska zapisa, koja sam pjevao i prepjevao na hrvatski.

Poslala mi je pisamce kćerka France Brel i zahvalila.

Brel je rekao — bez Treneta

(koji je od prvih koji je

artikulirao umjetničku

šansonu) svi mi šansonjeri

bili bismo danas trgovački

putnici.

Rođen je '29, prestao je

pjevati u 39-oj i u 49-oj

otišao. Na istom je groblju uz

Gaugina (sa svojim

prijateljem u vječnosti).

Bulat je rekao — trenutnoj boli, drugovi,

nemojmo se dati.

Pjesma umirućeg

Emile, zbogom, vjerni moj

Bili smo skupa još u desetoj

Vječno se penjali na brijeg

Tu se spremali za bijeg

Al' preko svega padne snijeg

Emile, teško je u smrt

Kad ptica pjeva i kad cvate vrt

I zgodne djevojke su svud

Ti im naplati za moj trud

Zagrli njih i bit ću tu

Bješe noć, bješe dan

A oko nas vječni sjaj

Ali pjesma i vino pripremali su kraj

Ne taji, oče, nek se zna

crna sam ovca za vas bio ja

Uzalud učio sam to:

Što je dobro, što je zlo

Što visina a što dno

Znaj, oče, teško je u smrt

Kad ptica pjeva i kad cvate vrt

I djeca igraju se svud

Ja više nisam znao kud

Zagrli njih i bit ću tu

Bješe noć, bješe dan

A oko nas vječni sjaj

Ali pjesma i vino pripremali su kraj

Zbogom, Françoise, dobra i zla

Čitav si život mene varala

Opraštao sam svaki put

Ljubavnik tvoj je meni drug

Ti si mu vraćala moj dug

Zbogom, al' teško je u smrt

Kad ptica pjeva i kad cvate vrt

I sav po proljeću je zrak

Sada te ljubit' može svatko

Al' me se čuvaj dok je mrak

Bješe noć, bješe dan

Al' sudbina mi je ta

Mogu dohvatit zvijezde

Tek one s morskog dna

Jacques Brel

Prepjev za pjevanje Arsen Dedić