Brel
Brel je najveći.
Oni koji su ga odbijali na nebrojenim audicijama dali su mu poslije života trg, jednu stanicu Metroa, više škola i muzej.
U Muzeju Brel, u kojem se čuvaju i njegove šansone pjevane na svjetskim jezicima, čuvaju se i moja dva skromna tonska zapisa, koja sam pjevao i prepjevao na hrvatski.
Poslala mi je pisamce kćerka France Brel i zahvalila.
Brel je rekao — bez Treneta
(koji je od prvih koji je
artikulirao umjetničku
šansonu) svi mi šansonjeri
bili bismo danas trgovački
putnici.
Rođen je '29, prestao je
pjevati u 39-oj i u 49-oj
otišao. Na istom je groblju uz
Gaugina (sa svojim
prijateljem u vječnosti).
Bulat je rekao — trenutnoj boli, drugovi,
nemojmo se dati.
Pjesma umirućeg
Emile, zbogom, vjerni moj
Bili smo skupa još u desetoj
Vječno se penjali na brijeg
Tu se spremali za bijeg
Al' preko svega padne snijeg
Emile, teško je u smrt
Kad ptica pjeva i kad cvate vrt
I zgodne djevojke su svud
Ti im naplati za moj trud
Zagrli njih i bit ću tu
Bješe noć, bješe dan
A oko nas vječni sjaj
Ali pjesma i vino pripremali su kraj
Ne taji, oče, nek se zna
crna sam ovca za vas bio ja
Uzalud učio sam to:
Što je dobro, što je zlo
Što visina a što dno
Znaj, oče, teško je u smrt
Kad ptica pjeva i kad cvate vrt
I djeca igraju se svud
Ja više nisam znao kud
Zagrli njih i bit ću tu
Bješe noć, bješe dan
A oko nas vječni sjaj
Ali pjesma i vino pripremali su kraj
Zbogom, Françoise, dobra i zla
Čitav si život mene varala
Opraštao sam svaki put
Ljubavnik tvoj je meni drug
Ti si mu vraćala moj dug
Zbogom, al' teško je u smrt
Kad ptica pjeva i kad cvate vrt
I sav po proljeću je zrak
Sada te ljubit' može svatko
Al' me se čuvaj dok je mrak
Bješe noć, bješe dan
Al' sudbina mi je ta
Mogu dohvatit zvijezde
Tek one s morskog dna
Jacques Brel
Prepjev za pjevanje Arsen Dedić
Klikni za povratak